Don Ivo Protić rodio se u Blatu 28. ožujka 1921. g. Gimnaziju pohađa na otoku Badiji (pored Korčule) i Dubrovniku, teologiju kod franjevaca u Dubrovniku, a zaređen je 29. listopada 1944. g. u Dubrovniku kao član franjevačke provincije.

Od 1947 -1949. g. bio je svećenik Čakovačke biskupije, a od 28. prosinca 1949. inkardiniran je u biskupiju dubrovačku i služi u Blatu kao kapelan tri godine. Potom je tri godine bio župnik na Lastovu, a od srpnja 1956. g. vrši službu plebana (župnika) u Blatu. Umirovljen je 1995. g. poslije veličanstvene proslave 200-te obljetnice sv. Vincence, zaštitnice Blata.

Živi u rodnome Blatu i svaki dan služi sv. misu na koju od doma do župne crkve pješači. Dobar je poznavatelj povijesti otoka Korčule, a napose rodnoga Blata o kome je napisao i 4 povijsene knjige, kojima je obuhvatio povijest Blata od 4. stoljeća do danas. Na to ga je navela velika ljuba prema rodnome Blatu i povijesni spomenici desetak starohrvatskih i srednjovjekovnih crkvica u okolici, te drugi podaci kojima je i eminentne povjesničare svoje generacije naveo na neke ispravke i nova istraživanja.

Nakon evanđelja župnik je osvijetlio lik svećenika prema koncilskome učenju te usporedio poželjene osobine svećenika sa don Ivinim svjedočkim ostvarenjima. Zatim je don Ivo, prožet očekivanim emocijama zahvalio dragom Bogu i svim generacijama župljana, koji su na njegove poticaje, svojim radom i odricanjem ostvarili velika graditeljska i zaštitarska djela na župnoj crkvi i drugim sakralnim objektima u župi.

Na koncu slavlja don Ivi su uručeni i prigodni darovi od strane bratovštine Svih svetih, Svete Vincence, Hrvatske glazbene udruge, u ime župe te općine. Predajući don Ivi dar u ime općine, sam načelnik, prof. Ivo Gavranić u nadahnutom govoru sažima, zapravo, sve ono što svaki Blaćanin i Blajka osjećaju i što bi rekli don Ivi:

«Kamen i more, voda i čovjek ovdje se prožimaju stoljećima, utječu jedan na drugoga i mijenjaju se. Kap vode udružena s bezbroj drugih kapljica, čini jednu od najsnažnijih sila na zemlji. Vijugavi životni tijek don Ive Protića i njegovoga Blata isprepliću se u posljednjih osadesetak godina u jedan neprekinuti suzvuk kojeg taj neumorni prirodni kipar - život - oblikuje u sekvencama mudrosti, nade i vjere u život u miru, slobodi, sreći i zajedništvu njega i njegovih župljana.
Svojom tradicijom vitalnom i dinamičnom sadašnjošću, praktičkim duhom, don Ivo u zajedništvu i toleranciji sa svojim Blatom, piše povijest, tumačeći je za budućnost na jedan njegov svojstven način, pun domoljubnoga, intelektualnog, a prije svega blatskog miljea.
Radoznali duh, očaranost Blatom, korijenima i iskonom, razlikom između gledanja i viđenja, veoma strog i čvrst pogled od svetog na svjetovno, prispodobe, ispovijesti svetaca, citati pjesnika, filozofa, teologa i laika, bitna su odrednica njegovih homilija, koje tako često završavaju mislima: « Nije to rekao don Ivo, ni Papa, to je rekao dragi Bog».
No zaviriti na kratko u nutrinu njegovih dilema, otkrit će te stalnu borbu za objašnjenje Blata nekad, danas i sutra i spoznaju da ga u svoj njegovoj temperamentnoj žustrini najbolje oslikava često izrečena njegova rečenica: «A sve to pretočeno u naš lijepi hrvatski jezik».
I tako, na kraju u stalnoj borbi između povijesne istine, često krute sadašnjosti i možda izvjesne budućnosti, don Ivo zajedno s nama, sa svojim Blatom, brodi ovih šezdeset godina, koje bih najbolje oslikao izmijenjenim refrenom jedne prekrasne dalmatinske pjesme: «Ti si naš, a mi smo tvoji, naš don Ivane». Hvala ti za sve dobro koje si učinio za tvoju župu Svih svetih i tvoje Blato kroz proteklih šezdeset godina».

Na koncu je jubilarcu s nekoliko riječi čestitao i korčulanski dekan, don Mile Protić u ime svih svećenika toga dekanata, te je prenio čestitku oca biskupa, mons. Želimira Puljića.
Župnik, don Stipo je zahvalio svima, a don Ivo uz zahvalu, sav prožet uzbuđenjem svima podijelio prigodne sličice kao spomen tog rijetkog jubileja, koji na otoku Korčule seže 200 godina u prošlost.

60 godina svećeništva

Čestitke

...čestitke


Ispis