Ni me bilo od davna. Zato jer niman vrimena. A ni sad ga niman da bi moga objasnjavat zasto ga niman. Zato cu odma pocet su onim sto san naumi za napisat, da ne dangubin. Ma isto moran na samen pocetku se ki covik javit i zazelit Van svima svako dobro i da vas u ovoj studeni sto je capala sve po redu ne capa i gripa. Ala.. jos ovo malo pa ce marac i s tin bi pa tukalo i zatoplit. Jer nisu pokojni stari zaludu govorili: "u po vejace loza place..., u po marca pupak venka." Kad smo vec kolo marca, loze i pupka hoti bi bas akonto tega opet napisat dvi tri rici. U marcu dohodi direktor poduzeca "Blato 1902" oli ti bivse Poljoprivede u Australiju za prisvadit ovu nasu cejad ode da se ukljuce u program okrupljivanja lazi, stupi i gonjaji sto stoje zapusteni i neobradjeni, u kupini i tetoviki, u suda po skoju. Tako da paricani ulizemo u EU. Dakako da nisan ja ode sada pozvan da govorin o temu, a i sto bi. Doce lipo covik i svakemu od nas ce objasnit o cemu se radi. Ne cu se ja pacat u njegov posal. Ono sto bi ja samo hoti pripomenut iz ovega "australskog kantuna" je nisto drugo. A to je opeta stanpano u knjigi "Od Sydneya do San Francisca", prof. Separovica jos daleke 182. Ni mi puno za govorit nego bas sad kad je Opcina proglasila Godinu i Dan iseljenika, prepisat to pristanpano pismo. Akonto njega ce se moc dobit jedan cvrsti povjesni fundamenat za kontat u glavi o nikin stvarima iz nase nesricne povjesti i sudbine nasega covika. Ko za to bude imat voje, razumimo se. Pogotovo ode u Australiji! Ministarstvu za Agrarnu Reformu - Beograd Rat sa svim svojim teskim posljedicama osjetljivo je uzdrmao ekonomije citavog svijeta, ali tesko moguce, da se je to jace osjetilo nego u nasim siromasnim, golim, krsnim krajevima. Pucanstvo nasih krajeva upravo radi lose plodnosti ovog kamenitog zemljista imalo je uvjek i previse muke da kako tako pribavi sebi potrebno za zivot, pak je zato i njegov rad morao biti uvijek i odvec tegoban i naporan. Rat tako zadao je sudbonosan udarac ekonomijama i zivotu ovog pucanstva. Upravo za vrijeme rata, kada je sva radna snaga stajala u vojnoj sluzbi, a poznato je kako je bivsa Austrija stedila ovo pucanstvo, navalila je filoksericna zaraza svom zestinom na lozu, taj jedini glavni produkt ovog golog krsa. Nije joj se bilo moguce suprostaviti i predusestri katastrofu, koja je nastupila u posljeratnim godinama, a ove godine dostize svoj vrhunac. Radi spomenutog pomanjkanja radne snage nije se moglo preci na sadjenje i obradjivanje amerikanske loze. Kad se je nas tezak povratio iz vojne sluzbe svojoj kuci pregao je upravo giganskim naporom oko kultiviranja amerikanskeloze, ali posto ona daje ploda istom poslije nekoliko godina, nikako nije bio u stanju, da nadomjesti fatalni manjak, koji je nastao unistenjem stare loze. U nestasici prihoda za odrzanje svoga zivota morao je posegnuti sa svim mogucim pristednjama, koje je bilo gdje mogao naci, a kad su iste bile utrosene, navalio je na svoja i onako slaba ledja silne dugove, koji ga sada pritiskuju kao teska mora. Da se lakse uoci ocajno stanje ovog pucanstvadovoljno je spomenuti, da je na 8000 dusa glavni i skoro jedini prihod iznosio hl. 6000 vina prema normalnoj prijeratnoj sredisnjici od hl. 50 000. Osim ovih svih nevolja pucanstvo nema a ma bas nikakve mogucnosti, da bilo na koji nacin dojde do zarade barem najpotrebnijeg za zivot. Ono pruza svoje jake, zdrave misice, da ih se uposli uz jedini zahtjev, da se prehrani, ali uposlenja, zarade od nikuda. Jos k tomu cijene svemu su upravo mahnito visoke a nestasica novca posvemasnja. I tako ovo pucanstvo, koje nema nikakvog prihoda, koje je utrosilo i zadnje svoje pristednje, koje je nagomilalo na sebe silne dugove, koje od nikud ne moze da dobije zarade, kojemu je i put u strani svijet, da potrazi sebi koru kruha, silno otescan, a u Sjedinjene Drzave Amerike i zatvoren. Gladno, golo i boso u ocaju ocekuje buduce dane, jer se uocljiva i teska glad vec sada tesko osjeca, a u najkracem ce vrijeme slaviti svoje crno pobjednicko slavlje. Poziv: u nove nase krajeve ( misli se na Makedoniju, opa )- dosao je nama, nesretnim stanovnicima ovog kraja kao zraka smjeseceg sunca poslje tmurnih oblacnih dana. Pohrlili smo da upravimo nase molbe zadozvolu i omogucenje naseljenja u nase nove krajeve, kako bi nam bilo moguce izbjecisigurnoj propasti, kojoj sada hrlimo mi i nasi, a i citavo ovo pucanstvo, i kako bi u novim krajevima potrazili spas i novi vedriji zivot. Upravili smo molbe, ali rjesenja vec dugo i dugo nema, tako da smo vec poceli ocajavati u taj jedini nacin spasa. Nas dolje potpisanih......... ponovno se obracamo Tom ministarstvu i sa suzama u oku molimo, da nam se nesretnicima, ocajnocima smiluje, da ne propademo sa svojim obiteljima sasvim i za uvjek, nego da nas se omoguci makar silan i tegotan rad, koga se nikada ne bojimo, doci do spasa, do novog zivota do nove buducnosti. Pouzdano se nadamo da ce to Kr. Ministarstvo, uocivsi ocajnost naseg polozaja, blagoizvoliti pozariti sto hitnije rijesenje nasih molba i tako utrti mnogo suza nevoljnika. Blato, dne 27 Januara 1923. ( U nastavku potom stoje imena i prezimena oko dvadesetak potpisnika ove zamolbe ). Odgovor ni nikad dosa. Ne u onoj miri u kojon je tukalo. Ali je zato nakon dva godisca dosa brod "Zaton" i u dva miseca odve vise od dvi hiljade cejadi iz jedne nevoje u drugu. Bili su privareni, a da u onen svojen ocaju i gladi to nisu ni mogli naslutit. Posla ni bilo ni u Brazilu. Nakon ovih petnajest godisc neovisnosti i trazitnoga prskanja na mistu, u tu Europsku zajenicu nam vaja ulist htili ne htili, jer je takva danas okuka i vaja nan je alavija capat. Ali ostaje iskustvo, ostaje gruba, gorka i skura povijest nasega naroda i nase zemje. Jer ako smo u prvu Jugoslaviju ulizli ki "guske u maglu" i u njon se dobota zagubili, ni u drugon nan se ni nista boje rascaralo. Prvo se je bizalo priko mora a onda je Bakaric reka da je iseljavanje "pozeljna i prihvatljiva drustvena pojava" tako da smo se i stin tiron bili lipota stanjili. Zato akonto svega tega vaja nan se jadno dobro paricat, poradi nas samih i kad budemo ulizali u tu veliku kamaru u Brixellesu, di su boje katride odavna kaparane, da znamo di su nan brodi, koliko pizamo i ono sto je najglavnije da mozemo sa carecon gledat naprid u buducnost, na dobrobit svih nas. I doma i izdoma. Zdravi i veseli bili, Vas Mate! Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.