Euharistijsko slavlje šestog dana devetnice pred blagdan blažene Marije Propetog, u dvorištu samostana uz svetište predvodio je don Vlado Markić, župnik župe sv. Roka u Lumbari u koncelebraciji sa don Stipom Milošem, župnikom župe sv. Srđa i Baha u Pridvorju, don Željkom Kovačevićem, župnikom župe Svih svetih u Blatu i don Božom Baničevićem, umirovljenim svećenikom.

Za vrijeme euharistijskog slavlja pjevao je zbor mladih iz Lumbarde.

U svojoj propovijedi don Vlado se osvrnuo na tri slavlja kojih se na ovaj dan spominjemo: u dubrovačkoj biskupiji slavi se blagdan Ruka sv. Vlaha, u cijeloj katoličkoj crkvi slavi se blagdan katoličkih apostola sv. Ćirila, monaha i Metoda, biskupa, a nalazimo se i u devetnici pred blagdan bl. Marije Propetoga. Donosimo nekoliko misli iz Propovijedi:

»Kad stanemo pred kip sv. Vlaha, uočavamo da je desna ruka podignuta, dok lijevom rukom drži grad. Univerzalna simbolika ruku jeste stvaralačka. Snaga, vještina, liječenje i milost, molitva i blagoslov. Moći sv. Vlaha čuvaju se u dubrovačkoj katedrali i spadaju među največe dragocjenosti.

Sv. Ćirila i Metoda, majka je od najranijeg djetinjstva privikavala na krepostan život. Mnoge su službe obnašali u svom životu, da bi se nakon nekog vremena povukli u tišinu samostanskog života. Tu su napredovali u kršćanskim krepostima i svetim naukama. Dobro su poznavali neizmjernu cijenu svete kršćanske vjere, zato su i nastojali da tim dragocjenim blagom upoznaju i druge sa kojima su se susretali, kojima su to htjeli prenijeti. Toj uzvišenoj službi obraćenja na kršćansku vjeru posvetili su čitav svoj život, na poseban način među slavenima.

Marija Propetoga od ranog djetinjstva pokazivala je sklonost pobožnosti i milosrđu. Uočavala je patnje ljudi, pa je već u djetinjstvu odlučila štititi siromahe, tu probranu i ljubljenu braću Raspetoga Gospodina, kako ih je znala nazivati. Naša blaženica najveću radost vidjela je u siromasima, odbačenima na rub društva i prezrenima. U njima je prepoznavala lice Isusa patnika i radovala se ako im je mogla biti na uslugu. Stoga se sve do svoje smrti nije umarala poticati svoje sestre neka ponašanjem i žrtvom pokazuju kako se i u njima utjelovila Božja ljubav dobrote i milosrđa. U svome životu uspjela je spojiti apostolsko djelo širenja vjere sa djelotvornom skrbi i ljubavi prema malenima. Duhovnu jakost i razboritost crpila je iz molitve. Svi su je cijenili i poštovali još za života, zbog njezine pobožnosti, kršćanskog držanja i svetosti«. Na kraju je nazočne vjernike potaknuo da se sa pouzdanjem obraćaju blaženoj Mariji Petković, kao i drugim svecima, u svojim nakanama i da se oslone na njezin zagovor.

Euharistijsko slavlje zaključeno je procesijom kroz vrata milosrđa u svetište i zaključnim blagoslovom sa relikvijama blaženice.

Po završetku euharistijskog slavlja, u dvorištu samostana zbor mladih iz Lumbarde, održao je prigodni duhovni koncert.

s. M. Jasminka Gašparović