U svetištu blažene Marije Propetog, šesti dan devetnice bio je posvećen bolesnicima. Po završetku euharistijskog slavlja koje je predvodio o. Marko Kornelije Glogović, svi oni koji su očitovali svoju želju imali su mogućnost pristupiti i sakramentu bolesničkog pomazanja. Euharistijsko slavlje pjesmom je uzveličao župni zbor župe Svih svetih iz Blata pod vodstvom s.M. Danijele Lisica. Donosimo dio razmišljanja nad liturgijskim čitanjima koje je s nazočnim vjernicima u propovijedi podijelio o. Marko:
»Na svetoj misi dobivamo snagu za naše poslanje, nositi radosnu vijest onima koji su slabi, koji su bolesni, koji su na križu. Imamo misiju nositi Krista živoga u ovaj svijet, u boitelji. Isusa kojeg ljudi ne poznaju, kao što vidimo u današnjem evanđelju da ga ni njegovi nisu poznavali.

Mi mislimo da poznajemo Gospodina, da ga znamo, da znamo predvidjeti njegove putove u svome životu, mislimo da nas voli samo kad smo pravedni, čisti, marljivi. Mi ne znamo Gospodina dok nismo upoznali njegovu milosrdnu ljubav.  Kaže Toma Čelanski u svom životopisu da je sv. Franjo pred kraj svoga života oslijepio. A zašto? Jer je mjesecima i tjednim ponavljao: Ljubav nije ljubljena. Od tih silnih suza, on je oslijepio. Mi ne ljubimo dovoljno Boga, koji je ljubav, nemamo za njega vremena. Radimo različita ograničenja između nas i našega Gospodina. Mislimo da on mora služiti nekim našim zahtjevima.
Danas nam sveta Božja Riječ želi reći neke vrlo važne stvari. U prvom čitanju iz propoka Ezekiela čitamo: ′Šaljem te ljudima koji su tvrdokorna srca, koji su narod odmetnički, kojemu je grijeh u srcu. Idi k njima i reci im da se obrate′.
Naš je problem, što mislimo da je to rečeneo nekome prije tri, četiri tisuće godina. Mi mislimo da je ono što je Iusu govorio prije dvije tisuće godina bilo apostolima, židovima, farizejima, saducejima, ne nama. A ovo je riječ upućena meni i tebi. Gospodin silno želi da mi čujemo tu riječ kako bi naš život imao kvalitetu, imao temelj, imao svjetlo i da bi Gospodin mogao kroz taj naš život djelovati na druge kojio žive oko nas. Gospodin tebi također danas govori: Nisi toliko pravedan koliko misliš da jesi, nisi toliko svet, toliko pošten jer živiš u ovom svjetu. Mi jesmo grešni.
Uvijek nam je netko drugi kriv. Božja riječ danas govori: daj priznaj da si ti kriv i ponizi se. Nema zdravog, spasonosnog odnosa s Gospodinom ako mislimo da nismo grešni, ako mislimo da smo pravedni i da svi moraju nas slušati, jer mi sve najbolje znamo. Priznaj da si slab. Ako mi to ne priznajemo, ako druge optužujemo onda smo na širokom putu koji vodi u propast.
Nama se Gospodin ostavio kao lijek u hostiji. Hostija znači žrtva. Mi smo žrtve u svojoj obitelji. Isus je slomljen našom tvrdoćom. Božja riječ nas želi podići. Isus je prije nas bio žrtva i može ući u našu slomljenost.
Isus se čudio njihovoj nevjeri, a danas se čudi našoj nevjeri. Gdje je naša vjera?
Nije slučajno da u današnjem evanđelju, čitamo kako su se po Isusovim rukama događala silna djela. Problem je ako Isusa prihvaćamo segmentarno: Isusa koji je prihvaćao grešnike prihvaćam, ali Isusa koji djeluje u svojoj Crkvi i kaže ne kontracepciji, ne pobačaju, ne umjetnoj oplodnji, takvog Isusa ne prihvaćam. Isus, koji meni kaže da sam grešnik, da idem krivim putem, da sam tvrdokorne šije, takvog ne prihvaćam. Isusa koji je sladak, mio, dobar, milosrdan, fin, Isusa koji radi po mome prihvaćam. Jasno kaže Božja Riječ, vlastita rodbina ga nije priznavala. U vlastitom kraju su ga se odrekli. Drugdje je ozdravljao sve bolesne, a u svom mjestu, zbog nevjere, ozdravio je samo nekolicinu.
Zapitajmo se danas: ako ja vjerujem, gdje je ta moja vjera i da li je noguće Gospodine, da ja u mome životu nešto i griješim? Da li je moguće da griješim u nekim odlukama, u nekim stavovima. Najvažnije je biti u milosti Božjoj. Mnogi krščani misle da su u milosti, a nisu ispovijedili teške grijehe, misle da su u prijateljstvu s Bogom jer nose krunicu oko vrata a u srcu nose silnu osudu i oholost.
Bog nas neizmjerno ljubi ali želi da znamo istinu, da se moramo obratiti. Ne možeš prići oltaru ako u srcu nosiš mržnju i neopraštanje prema nekom svome bližnjemu.
Božja riječ kaže ako nisi u miru s nekim ne prilazi žrtveniku«.

Nakon večernjeg euharistijskog slavlja koje je u župnoj crkvi Svih svetih predvovio don Nikola Berišić, župnik u koncelebraciji s don Nikolom Pranjićem, uslijedio je koncert župnih zborova i učenika Osnovne glazbene škole Blato pod nazivom "Blaženu Mariju molimo". Na koncertu su nastupile sa dvije pjesme na lingala jeziku i kandidatice družbe Kćeri Milosrđa, porijeklom iz Konga. Program je osmislio i uz tekstove bl. Marije Propetog i vodio prof Tonči Padovan, ravnatelj OŠ Blato. Također je nekoliko svojih pjesama bl. Mariji čitala gđa. Jela Protić. Dječji župni zbor Stope izveo je pjesme: Marija dijete i Biseru iz našeg Blata. Zatim su nastupile Josipa Protić i Martina Žuvela, duo violina. Kandidatice iz Konga otpjevale su Evanđelje dana i Pjesmu Mariji Petković. Nakon toga zbor mladih Stope otpjevale su pjesme Njega si slijedit pošla i Marijo majko Propetoga Krista. Duo truba, Ante Šeparović i Antonio Gavranić izveli su pjesmu: Velika ženo Hrvata. Na završetku je nastupio Mješoviti zbor svih svetih s pjesmama: Propetog Isusa, Velika ženo Hrvata i Chi ci separera. Na kraju koncerta svima je zahvalio don Nikola Berišić, župnik.