Danas, 20. studenog 2015. godine obilježava se dvadeset i peta godina od smrti prerano preminulog blatskog novinara i pjesnika Momčila Popadića, rođenog 25. ožujka 1947. godine u Blatu.

Pjesnik i novinar, feljtonist i esejist, autor lutkarskih igrokaza i reporter, rođen 25. ožujka 1947. godine u Blatu, umro je 20. studenog 1990. godine u Splitu ne napunivši 44 godine života.
Momčila Popadića pamtimo kao vrsnog pjesnika čije su pjesme ostale skupljene u zbirkama "Igračke mutnog uma", "Gospodin O i njegova ljubav", "Pučke svečanosti" i "Finski nož". Objavio je i knjigu proza "Živit u strpjenstvu ili Momo, zašto se kriviš", te nekoliko tekstova za lutke odigranih u Zadru i Splitu.

Nakon smrti objavljen je izbor njegovih pjesama “Šankconijer" te zapaženih novinskih i drugih tekstova u knjizi “Svoju zvizdu slidin”.
Momčilo Popadić za prijatelje Pop, svoj novinarski vijek je proveo u “Slobodnoj Dalmaciji” poznat kao vrstan novinar, pisac reportaža, žanra u kojem se novinarstvo i književnost dodiruju i isprepleću. Uvijek je pisao samo "iz sebe i za sebe". Za njega je pisanje bilo način života.
U svojim je pjesmama otpjevao zavičaj, drage ljude, jedinstveno dalmatinsko ozračje, uvale i otoke, brodove, more...
Jedan je od najznačajnijih uglazbljenih "pjesnika Dalmacije", a mnoge se njegove pjesme i danas izvode i pjevaju. U suradnji sa skladateljima Zdenkom Runjićem i Rajkom Dujmićem, njegove pjesme su postigle veliku popularnost u izvedbama Olivera Dragojevića i skupine Novi fosili.
Ča je život vengo fantažija, Oprosti mi pape, Skitnica, Tonka, Ne budi me mati, Svoju zvizdu slidim, Mornareva žena samo su neke od njegovih antologijskih uglazbljenih pjesama.

"U poeziji se iskazivao kao istinski meštar minijaturnih zapažanja, pretvaranja vidljivog u apstraktno, pejzaža u raspoloženja, ulice u intimu, stvarnog u krilati ugođaj... " Jakša Fiamengo

NAŠ STARI

Nije bilo lako plivat uz rijeku

protiv struje vazda ostaješ bez

daha

tebe više nema rijeke dalje teku

baš je rijeku briga za malo tvog

praha

Nije bilo lako živjeti i znati

da će sve to naglo biti šaka mulja

i nikad se ono djetinjstvo ne vrati

u kojem te neka cipelica žulja.

Stari, naši stari

Nije bilo lako sad je još teže

vjerovati dalje nastojati biti

posiplju se kiše i snjegovi sniježe

od sudbine svoje 'ko se može kriti

Nije bilo lako znati kao ptica

letjeti visoko i letjeti niže

pokazati svijetu različita lica

da bi bio bolji da bi bio bliže.

Momčilo Popadić