Sažetak: Istraživanjima 2012. g. locirana je nekropola gradine Kopila te je potvrđeno da se radi o točci na kojoj su u 19om stoljeću obavljana razna amaterska iskapanja tijekom kojih je iskopana veća količina zanimljivog materijala danas čuvanog u Arheološkoj zbirci Dubrovačkih muzeja. Ove godine je pažnja bila posvećena definiranju specifične, monumentalne, suhozidne arhitekture kojom su oblikovana pojedina grobna polja, a istražena je gotovo netaknuta Grobnica br 1 s većom količinom dječjih skeleta i brojnim prilozima iz helenističkog razdoblja.

2013. godina

Ovogodišnji terenski radovi na nekropoli prapovijesne gradine Kopila pored Blata na otoku Korčuli obavljeni su od 6. do 19. listopada 2013., a ostale aktivnost vezane uz istraživački proces odvijaju se kontinuirano tijekom cijele godine. Iskapanjima su rukovodili i u njima neposredno sudjelovali arheolozi Dinko Radić, Igor Borzić i Anamarija Eterović Borzić. Općina Blato je angažirala i nekolicinu fizičkih radnika.

Iskapanjima tijekom 2012. godine na nekropoli je otkriveno nekoliko lučno zaobljenih kamenih struktura građenih od velikih blokova trapezastog oblika dužine i do preko 1,5 m. Preko središnjeg dijela sonde pruža se 9,5 metara dug zid koji vjerojatno zatvara površinu nepravilnog kružnog tlocrta, a na kojeg se spaja i nekoliko istovjetno građenih zidova sličnih struktura za sada istraženih u dužini od 2-3 metra. Pretpostavili smo da se radi o ogradnim zidovima koji omeđuju objekte po izgledu i funkciji istovjetne tumulima, odnosno prostore u čijim se središnjim dijelovima odvijalo ukapanje. Međutim, tijekom iskapanja prostora s južne strane, odnosno izvan lučnog suhozida pronađena je grobnica (Grobnica 1) pa je vjerojatno da ćemo tijekom budućih istraživanja nalaziti grobnice u središnjem dijelu ''tumula'', ali i u međuprostorima.

Za grobnicu 1 dimenzija 2,40 x 1,30 (1,80 x 0,60 raka) iskorišten je u međuprostoru između 3 ili četiri ''tumula''. Arhitektura je vrlo jednostavna, a sastoji se od u obliku pravokutnika raspoređenog neobrađenog kamenja. Nije utvrđeno postojanje njezinih pokrovnih ploča pa se stiče utisak da je otvarana tijekom jedne od devastacija u 19. st, ali zbog nama nepoznatog razloga nije bila do kraja devastirana. Grobnica je u gornjem dijelu bila ispunjena manjim komadima lokalnog vapnenca pomiješanim s većom količinom fragmentiranih, ali i cijelih helenističkih posuda, uglavnom skifosa, te u manjem broju lekita, piskida i kantarosa. Dubina grobnice je iznosila oko 50 cm, a u donjim slojevima (ako se o slojevima uopće može govoriti), odnosno u njezinoj podlozi prevladavao je fini morski šljunak pomiješan s tisućama kostiju i zuba djece perinatalnog uzrasta. Od ostalih nalaza treba spomenuti stotine tipološki različitih staklenih perlica, nekoliko desetaka segmenata jantarnih ogrlica te više drugih metalnih ukrasnih predmeta. Preliminarno zaključujemo kako je Grobnica 1 korištena tijekom dužeg vremenskog razdoblja kroz posljednja 2 stoljeća prije Krista i to isključivo za ukopu djece.

Širenjem iskopa unutar ranije spomenutog prostora nepravilnog kružnog oblika, u njegovom je središtu otkrivena i dijelom istražena Grobnica 2, ukopana gotovo 1,5 m u odnosu na današnju hodnu površinu i kameni nasip „Tumula“ Konstatirano je da je tijekom nekog od ranijih razdoblja opljačkana, a njen inventar koji se, osim od ljudskih kostiju, sastoji od brojnih keramičkih posuda tipa Gnathia, željeznog ofanzivnog oružja te staklenog i metalnog nakita, je porazbijan i/ili izguran u istočni dio grobnice. Arhitektura ove grobnice sačuvana je samo u najdonjim slojevima i rađena je od finije slaganih, približno pravokutnih kamenih blokova koji tvore pravokutnu osnovu. Zbog loših vremenskih uvjeta radovi su često bili prekidani na nekoliko dana. Nakon jednog od povratka na teren konstatirali smo da je ''netko'' ispraznio najdonjih 20-30 cm grobnice, koja je ležala na matičnoj stijeni. Kolika i kakva je šteta napravljena – nećemo nikada doznati. Lokalitet je udaljen od naselja i važnijih prometnica, nije fizički zaštićen i izložen je potencijalnim devastatorima.

Po završetku ovogodišnje istraživačke kampanje teren je dokumetiran, arhitektura je snimljena totlanom stanicom, a izdvojeni sediment i ispuna grobnica odvezen je u Velu Luku gdje je prišlo njegovom mokrom sijanju i flotaciji.

2014. godina

Sažetak: radovi na nekropoli prapovijesnog naselja Kopila pored Blata na Korčuli nastavljeni su 2014. god. iskopavanjem prostora omeđenog prapovijesnim suhozidom, u sredini kojeg je otkrivena u 19. st devastirana Grobnica br 3. U grobnici je, uz više ljudskih kostiju, otkriven niz artefakata poput desetaka cijelih i slomljenih helenističkih posuda, dijelova korodiranog i slomljenog oružja te niz brončanih, srebrnih, staklenih i jantarnih predmeta. Širenjem sonde i nastavljanjem istraživanja polako se stječe uvid u cjelovitost nekropole Kopila, a za sada možemo konstatirati da nam na istočnoj Jadranskoj obali nije poznat sličan arhitektonski sklop ni sličan način ukapanja.

U listopadu 2014. god. nastavljeno je sa istraživanjem nekropole prapovijesnog naselja Kopila smještenog na istoimenoj uzvisini sjeverno od Blatskog polja na Korčuli. Voditelji istraživanja bili su Dinko Radić iz Centra za kulturu u Veloj Luci i Igor Borzić sa Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru. Njima su u radu pomagali Anamarija Eterović Borzić, Ivana Sardelić, Ferdo Stojić i nekolicina fizičkih radnika.

Još uvijek manjim dijelom istraženim lokalitetom dominiraju dijelovi masivnih, lučno zaobljenih suhozidnih zidova sačuvanih do visine od oko 1-1,5 m metra, a koji očito čine potkovičasto oblikovane i složeno organizirane grobne parcele. Perimetralni zid svake od njih ima samo vanjsko lice, a središnji dio prostora kojeg ti zidovi omeđuju je isti kao i kod ''običnih'' tumula, tj. ispunjen je lomljenim vapnencem. U sredini tih objekata, 20-30 cm ispod razine nekadašnje hodne površine, neposredno na matičnoj stijeni, se nalaze grobnice orijentirane približno u smjeru istok-zapad. Sve tri dosada poznate grobnice sagrađene su jednostavnim slaganjem ne više od dva reda lokalnog kamenja, no nažalost su bile i predmet otvaranja i pljačkanja u nekom od ranijh razdoblja, o čemu svjedoči veća količina razbijenih posuda, ljudskih kostiju i nakita, razbacana po naslagama neposredno iznad i oko grobnica. Zanimljivo je konstatirati da je tijekom iskapanja unutar strukture pojedinih ''tumula'' evidentiran jedan ili dva koncentrično raspoređen, nemarno građen suhozidan prsten.

Ove godine istraživanje je bilo usmjereno prostor u kojem je otkrivena Grobnica 3. Riječ je o dijelu lokaliteta koji je u ranijim razdobljima pretrpio najveću devastaciju. Konstatirano je da se radi o objektu definiranom prvenstveno velikim perimetralnim zidom koji je zatvarao nepravilnu površinu približnih dimenzija 6 x 5,3 m. Unutar prostora se nalazio još jedan jednostavno i grubo građen prsten te jednoredno, nemarno naslagano kamenje na rubu prostora u sredini kojeg se nalazila pravokutna grobnica dimenzija 250 x 130 cm. Kako je grobnica ranije devastirana nisu utvrđeni svi elementi njezine arhitekture, ali utvrđeno je ponavljanje ranije opisane tehnike. Zabilježeni ostatci ukazuju da je u njoj bilo pokopano nekoliko osoba čije se uništene kosti zabilježene po čitavoj grobnici.

Nalazi su bili izgurani u nekoliko hrpa od kojih je najveća ona uz zapadni rub. Osim kostiju odraslih osoba i djece nađeno je nekoliko desetaka uglavnom slomljenih Gnathia posuda (skifi, kantarosi, lekiti…) datiranih u 3. st. pr. Kr. izguranih na istočni i zapadni kraj grobnice, zatim desetak kilograma vrlo korodiranog željeznog ofanzivnog oružja, niz brončanih i srebrnih predmeta te više dijelova staklenih i jantarnih ogrlica. Flotacija sedimenta iz grobova nije završena do kraja 2014. pa je za očekivati da će se broj sitnih predmeta dosta povećati.

Preliminarni zaključci navode na pretpostavku da se nekropola prvobitno sastojala od nekoliko približno kružnih objekata po izgledu i funkciji sličnih tumulima. Ti vjerojatno nekada zasebni objekti tijekom vremena (i narastanjem potreba) su modificirani na način da je uz kameni obod starijeg tumula, dodavan (''nalijepljen'') sličan objekt, čiji tlocrt odgovara nekoj od inačica polumjesečastih ili potkovičastih oblika. Širenjem nekropole dolazi do spajanja tumula i oblikovanja složenih forma koje se u osnovi sastoje od (konkavno i konveksno) lučno zaobljenih zidova i njima definiranih (ograđenih) mjesta ukopa. Točniji uvid u organizaciju i faze razvoja nekropole biti će moguće tek nakon završetka istraživanja.

Jedan od novih elemenata u istraživanju nekropole naselja Kopila je činjenica da se pedesetak metara u pravcu istoka nalazi slična kamena gomila površine oko 1000 m2, unutar koje se naziru istovjetni, kružnim suhozidima omeđeni prostori. Obije ''gomile'', odnosno cijela nekropola s južne, a dijelom i s istočne i zapadne strane, omeđena je još u prapovijesti krupnim kamenjem ojačanom okomitom liticom te je tako cijeli prostor izdvojen od okolnog terena koji se strmo spušta prema Blatskom polju. Spomenuto navodi na pretpostavku o postojanju svojevrsnog protopovijesnog posvećenog prostora – temenosa.

Dr.sc. Dinko Radić

Doc.dr.sc. Igor Borzić

Grobnica 3 tijekom istraživanja (2014.)