U sklopu programa XXVI. blatskog ljeta u Domu kulture otvorena je izložba radova članova udruge ART MORE iz Splita čiji su članovi Ivo Antić, Goran Kuzmanić, Rudi Milat i Dubravka Vojnović izložili svoje radove. Na samom početku u ime organizatora ustanove u kulturi Blatski fižuli prisutnima se obratila Ivana Sardelić nakon čega su se predstavili članovi uruge koji su prisustvovali otvaranju predsjednik udruge Rudi Milat, te Goran Kuzmanić koji se na izložbi predstavio sa umjetničkim fotografijama i Ivo Antić koji je predstavio svoj nakit od drva i suvenire.

Gost večeri bila je ženska klapa Kanela iz Blata.

Izložba je otvorena do 1. kolovoza, a može se razgledati svakim radnim danom do 09:00-12:00 i od 19:00-21:00.

Likovna udruga ART MORE osnovana je 3. svibnja 2011. godine u Splitu. Za prvog predsjednika izabran je Rudi Milat. Glavni ciljevi udruge su razvijanje i promicanje likovne i primjenjene umjetnosti, razvijanje ljubavi kod djece i odraslih prema moru, podmorju, otocima i Dalmaciji općenito, te svijesti o našoj zemlji kao obali s tisuću otoka.

Udruga se bavi organiziranjem izložbi svojih likovnih radova, umjetničkih fotografija, predmeta podmorja, večeri poezije, kreativnih i eko radionica na temu mora, brodova, vala, otoka. Svoju odgojno-obrazovnu komponentu iskazuje kroz provođenje eduakcije u svrhu pripreme učenika za upis u srednje i visoke umjetničke škole te razvijanje svijesti za očuvanje čistoće mora, plaža i obale. Sudjelovanjem na likovnim kolonijama razvijaju i potiču suradnju s umjetnicima te na taj način promiču interkulturalni dijalog među umjetnicima različitih umjetničkih izričaja.

Na likovnoj sceni unatrag kroz stoljeća pojavili su se mnogi maštoviti i hrabri autori unoseći turbulencije i nedoumice. Bile su to vizualne preobrazbe svijesti umjetnika, koja je katkad izopačena u svojoj biti, katkad zbog toga ležernij i stvarnija od opće prihvatljive stvarnosti,a  sve su preobrazbe okončane, utisnute u platna ili kamen, i u kamenu slično, da bi živjele u prkos vremenu.

Vrelo inspiracije je različito, često isto u svojoj namjeri, a posebno u realizaciji. Autor je sjedinjen sa suštinom svog ploda, jer ga rađa (usklađeno) u pokretima ruku i izlaže golog u bojama na svjetlu. Tim je svakim korakom stvaratelj od svog djela odsutniji dok nam ga predaje, ali ta ljepota vječno svjedoči o njegovoj ideji.

Kako je onda jedan uzeo motiv čovjeka, konja, kuće ili mrlje, a drugi ovdje aktualan, more - zar nije na površini likovnosti svejedno. Tek se u dubini nazire ono zapravo očito da more je od svih nadahnuća nepromijenjeno od početka svijeta. S njim su potopljene naše starine, isprepletene spone s nedokučivim u nijemosti olovne vode i tom prizoru se nadimaju bijele ptice.

U moru su sidra umornih lađa i njihovih ribara koji u bijegu od tuđine svijeta pate i na pučini. U moru se skriva mrak prepun riba i čezne tušini.

Umjetnik se plaši kreposti u kojoj more biva, prenosi i maslinu, vesla, luku, kućicu iz svoga kraja, pejzaž dok ga grli poput sjene, onda kad se more pjeni i kad je mirno popu svile. More upija odsjaj neba pa u noći svijetli svaki poljubac jedne stijene drugoj u zlatno.

Žena je isto svjetiljčica u plačnoj modrini dok čeka svršetak neke lutnje.

Ma se morem krivo inspirira onak koji takvu rijetkost ne čuva i u molitvama. Gospa bdije s valovljem kao s lijepim vjeđama, ili mi se ta sličnost samo pričinja? Dok vjetar udara jarbole, more ispušta gals i otkriva lice. Kad bi barem umjetnik mogao odoljeti takvoj ljubavi. More bi i dalje čekalo svoj portret. (iz predgovora kataloga / likovna udruga ART MORE)