U utorak, 9. kolovoza na Trgu dr. Franje Tuđmana u Blato upriličeno je Primanje za iseljenike Općine Blato sa popratnim programom. Nakon pozdravnih riječi predsjednika Odbora za međuopćinsku, međunarodnu i suradnju sa iseljenicima Općinskog vijeća Općine Blato gospodina Majskog Maškovića, načelnika Općine Blato Ante Šeparovića i predsjednika Općinskog vijeća Općine Blato Tonćija Padovana promovirana je knjigu Branke Bezić Filipović, voditeljice podružnice Hrvatske matice iseljenika u Splitu i prikazan kratkog film kao popratna prezentacija knjizi.

U glazbenom djelu večeri nastupila je klapa Rikordo.

Kako autorica nije bila u mogućnosti prisustvovati na promociji o knjizi i o njoj samoj govorila je Ivana Sardelić.

Branka Bezić Filipović, voditeljica je splitske podružnice Hrvatske matice iseljenika u kojoj radi već dugi niz godina. Objavila je osam knjiga na temu iseljeništva.

“Hajduk i iseljenici”, “Veterani Hajduka”, “Sport u životu iseljenika”, “Susret svjetova Hrvatska Australija”, Da se ne zaborave: o piscima s jadranske obale u prekomorskim zemljama, Ivan Lupis-Vukić: prvi iseljenički novinar, Splićani vanka Splita i knjigu koju večeras promoviramo “Tragom Hrvata u svijetu”.Dobitnica je prestižnog priznanja Američkog kongresa za dugogodišnji predani rad na dobrobiti stanovnika San Pedra. Osim na dalekim kontinetima koordinira i hrvatskim zajednicama u bliskom inozemstvu poput Makedonije i Srbije, ali kako sama kaže najviše se doma, osim dakako u Hrvatskoj , osjeća u Kaliforniji i Čileu. Zbog kvalitetnije komunikacije s trećom generacijom iseljenika, naučila je uz engleski i španjolski.

Knjiga je izdana u nakladi Bošković iz Splita, za nakladnika Zoran Bošković, recenzija i predgovor Vesna Kukavica. Računalna obrada Dalmacijapapir Split, naslovnica Vicko Bezić. Knjiga je tiskana u veljači 2016.

Tvrdog je uveza i ima 268 stranica.

Knjiga “Tragom Hrvata u svijetu” je svojevrsna fotomonografija koja donosi obilje dnevničkih zapisa, u slici i riječi, o svagdašnjim krajobrazima što su ih svojim stvaralaštvom obilježili na razne načine hrvatski dionici modernih migracija s udaljenih meridijana i paralela - bilo kao radnici, bilo kao umjetnici, arhitekti, gospodarstvenici, sportaši, znanstvenici...

Voditeljica splitske podružnice Hrvatske matice iseljenika Bezić Filipović, u okviru svojih redovitih radnih aktivnosti, tragove iseljenika je susrela i zabilježila fotoaparatom u imenima ulica stranih gradova, gradskih četvrti, nazivima palača, mostova, imenima institucija, spomen parkova, filatelističkim i numizmatičkim zbirkama, nadgrobnim spomenicima s brojnih groblja diljem planete, ali i nazivima prirodnih ljepota s drugih kontinenata poput živopisnih brežuljaka i čudesnih rijeka… Svoje bogato iskustvo sa iseljenim Hrvatima prenijela je u ovu knjigu. Kao u obiteljskom albumu autorica je fotografije rasporedila na čak 268 stranica uz kratku manje ili više dojmljivu bilješku o viđenim autentičnim prizorima s tradicionalnih hrvatskih migrantskih ruta, razdijelivši ih pregledno prema geografskim pokazateljima u četiri cjeline Europa, Južna Amerika, Sjeverna Amerika i Oceanija. Kako je sama rekla knjiga je plod više desetljeća njezinog rada, obilazaka zavičajnih klubova i najskrivenijih zakutaka zemaljske kugle, gdje god su naši vrijedni ljudi ostavili trag uz napomenu da se ograničila na ono što je osobno vidjela, to jest dostupnu građu potkrijepljenu, ako je bilo moguće, izjavama živih potomaka slavnih Hrvata.
Pri tome je obišla skoro cijeli svijet; izuzetak su azijske zemlje jer u njima nema stalno nastanjenih Hrvata, odnosno njihov je broj zanemariv.

A među onima koji su zadužili ne samo zemlju u kojoj su pronašli novi dom nego i čovječanstvo doista je teško izdvojiti najvažnije. Sama autorica navodi

“Ako govorimo o zaslužnim Hrvatima u svijetu, ne smijemo preskočiti Francisca Orlića, izdanka familije naših doseljenika, koji je 1962. postao predsjednik države Kostarike, pa Juana Bjelovučića, utemeljitelja zrakoplovstva u Peruu i prvog čovjeka koji je preletio Alpe 1913. godine! Njegov je otac Miho došao iz Janjine na otoku Pelješcu u Južnu Ameriku, a sin Ivan bio je za života nositelj brojnih priznanja i visoki časnik peruanske avijacije.
Jedno od najvažnijih vojnih priznanja stiže pak iz Sjeverne Amerike. Našem Peteru Tomichu, naime, za zaslugu spašavanja tisuću ljudi prilikom napada na Pearl Harbor američka se država odužila nazvavši ratni brod "U.S.S. Tomich".
To je možda najpotresnija priča o našem iseljeniku iz okolice Vrgorca, koji je u Ameriku stigao kao dvadesetogodišnjak 1913. godine, i stupio u vojsku. Priču sam detaljno opisala u knjizi, uz raspoložive fotografije i drugu arhivsku građu. U knjizi se mogu pročitati i zanimljivosti iz života Ante Lucasa koji je otkrio naftu u Teksasu, potom Henryja Suzzalloa, također naše gore lista i dekana koji je unaprijedio američki obrazovni sustav, pa više o Trojanu Drvenici, legendarnom vinaru po čijoj je vinskoj etiketi nastao australski grb, i cijeli niz drugih zanimljivosti.
Koje će, sasvim sigurno, u svakome od nas barem na tren izazvati ponos zbog činjenice da smo "lišće s iste grane".

Vesna Kukavica, kulturna djelatnica i novinarka, ujedno i rukovoditeljice Matičina Odjela za nakladništvo i višegodišnja urednica Hrvatskog iseljeničkog zbornika recezentica je knjige, ali i potpisnica predgovora. Iz predgovora:

“U rukopisu knjige pod naslovom Tragom Hrvata u svijetu” autorice branke Bezić Filipović uvršteni su i opisani povijensi izvori o našim migrantskim stvaralačkim ličnostima, vidljivi u kulturnim krajobrazima na raznim meridijanima i paralelama u inozemstvu. Susrećemo ih u imenima ulica stranih gradova, gradskih četvrti, nazivima palača, mostova, imenima institucija, spomen parkova, filatelističkim i numizmatičkim zbirkama, grobljima, ali i nazivima prirodnih ljepota: živopisnih brežuljaka i čarobnih rijeka...

Budući da Hrvati i građani hrvatskoga podrijetlažive stoljećima integrirani u zemljama raznih kulturnih obilježlja i ostvaruju zamjetne stvaralačke tragove na tim geografskim širinama, logičan je interes Matičine djelatnice za hrvatskom dionicom u tim multietničkim i multikulturalnim mozaicima udaljenih kontinenata. Zamjetan kulturni trag, nerijetko visokih estetskih dosega, naših ljudi autorica je pronašla putujući brojnim državama svijeta od Aljaske do Ognejne zemlje, juga Afrike do Australije i Novoga Zelanda, ali i diljem europskoga susjedstva. Knjiga je namijenjena svima koje zanima pozicija hrvatskog iseljeništva našega doba, a slavi običnog čovjeka koji je imao dovoljno znatiželje i hrabrosti krenuti ususret novim horizontima i drugačijim kulturama. (...) Riječ je o povijesnoj građi koja će imati dvojaku težinu: s jedne strane, ona će predstavljati javnosti nepoznatetragove vezane uz hrvatske migrante, a sdruge strane pak komentari istraživačice toliko su sadržajni da pružaju svojevrsni kulturološki pregled kroz iseljeničku povijest i koji je nedostajući segment naše ukupne nacionalne i kulturne povijesti. (...) Knjiga posjeduje preglednost te metodološku dosljednost i mnoštvo fotografija kao i mnoge druge atribucije koje će joj u koncepcijskom, misaonom i svakom drugom pogledu osigurati ono mjesto koje joj očekivano pripada. Knjiga sadrži više stotina fotografija koje svjedoče o autentičnosti opisanih hrvatskih tragova u četrdesetak zemalja.”

Hrvati su ostavili veliki i značajan trag u zemljama u koje su odlazili, među mnogim spomenicima sa kojima im se odala počast za njihov doprinos zemlji u koju su se doselili izdvojiti ću samo neke. U gradu Punta Arenas, u Čileu naalzi se Hrvatski trg na kojem je postavljeno nekoliko spomenika: spomenik hrvatskome doseljeniku, Hrvatski grb, spomen ploča povodom 100. obljetnice 4. vatrogasne postrojbe Bomba Croata i poprsje Marka Marulića. Poprsje Marka Marulića postavljeno je 20. studenog 2004. godine. Poprsje je izradio splitski kipar Ante Strinić, a odljev je rađen u Blatu, u ljevaonici Krom. U gradu Beamont u Teksasu jedan Hrvat je neposredno u blizini navedenog grada pronašao prvo veliko nalazište nafte ujedno i i jedno od najvećih nalazišta nafte u američkoj povijesti. Bilo je to 1901. godine, a njegovo ime je bilo Ante Lucić. 1941.u znak zahvale Luciću je podignut granitni spomenik u obliku naftne bušotine

Neosporno je da su i Blaćani ostavili veliki trag u svijetu, u zemljama u koje su se doselili. Iz odlomak četvrte cijeline knjige gdje je obrađeno područje Oceanije / poglavlje Australije / Perth i Zapadna Australija.

“U početku su zapadnu Australiju najviše naseljavali Korčulani, Šoltani i ostali otočani. Kupovali su zemlju da bi na njoj mogli živjeti i raditi, a kada je lokalna zajednica te zemlje otkupljivala radi gradnje cesta ili nekih drugih zajedničkih sadržaja, ulice su imenovane po bivšim vlasnicima. Stoga se često može naići na hrvatska prezimena ili na imena naših gradova. Može se reći da je Cockburn, jedna od općina Pertha, bio velikodušan prema Hrvatima kada su se imenovali ulice i parkovi. Brojne ulice i imena su dobile po prezimenima prvih doseljenika, kao što su primjerice, ulice Separovich, Oreb, Zuvela, Gaspar, Zlinje, Bosnić, Zukova i drugi. Dvije ulice zovu se po gradovima Vis i Blato.(...) U vrijeme kada je nekolicina gradskih vijećnika Cockburan bila hrvatskog podrijetla odlučeno je da se izgradi lođa, identična onoj koja postoji u Blatu na Korčuli. Lođu je projektirala arhitektica Snježana Babich, australka hrvatskog podrijetla”.

Autorica Branka Bezić Filipović cjeli svoj radni vijek provela je baveći se temom iseljavanja, u stalnom je kontaktu sa hrvatskim zajednicama u svijetu i ova njezina knjiga “Tragom Hrvata u svijetu” svojevrsna je i uspomena na sva njezina putovanja tokom kojih je tražila svaki trag koji su naši ljudi ostavili u svim zemljama svijeta, kako onima nama najudaljenijima tako i onima bližima kao što su Austrija, Italija, Mađarska i Makedonija.