Sinoć u Domu kulture u sklopu dramskog programa XXI. blatskog ljeta odigrana je kazališna predstava "Mjehur od sapunice".

Izvela ju je glumačka družina “Histrion”, a režirao ju je Ivan Goran Vitez.

U predstavi glume: Pero Juričić, Ankica Dobrić, Janko Popović Volarić, Ivica Pucar i Iva Visković.

Ispod blještavila Santa Barbare, ispod Esmeraldine ljepote, ispod egzotike Šeherezade, ispod ponosa Ratkajevih, krije se okrutan svijet, svijet intriga, svijet u kojem nikada ne znate što vam donosi sutra, svijet u kojem proizvod smije trpjeti, ali proizvodnja nikada. Svijet je to snimanja telenovela. Sve što se događa junacima naše predstave može se preslikati i na našu današnju često puta virtualnu društvenu i političku zbilju. Uđite u taj svijet i otkrijte sve njegove tajne uz novu predstavu Glumačke družine Histrion - «Mjehur od sapunice». Predstava će vas nasmijati, ali i zamisliti. Pisac i redatelj Ivan-Goran Vitez već je afirmirani filmski stvaralac. Njegov kratki film „Posljednja pričest“ proglašen je najboljim filmom na Zagrebačkom filskom festivalu 2005., a igrani film „Šuma summarum“ od filmskih kritičara je proglašen filmom godine 2010.

Iz kritike:

''…Mjehur od sapunice' i sam je sapunica, žanrovski usmjeren i proveden od početka do kraja.''

''…Svjesno izabravši podjelu koja ima iskustva televizijskom produkcijom novijeg datuma, tim relativno bolje plaćenim amalgamom sweat shopova i lukrativnog čvrgarenja, Ivan-Goran Vitez prikazao je taj svijet gotovo kao da je skinuo četvrti zid hangara u kojima se sapunice proizvode i time pokušao dokazati svoju temeljnu tvrdnju – da ništa drugo, i nigdje drugdje, nije nimalo bolje…''

''…Profesionalna nesolidarnost, amaterizam u lošem smislu tog pojma, klanjanje zlatnom teletu dnevnog i tjednog učinka i 'šera', kupovina i prodaja ljudi kao da su roba i njihovo pristajanje da to i budu, za autora i redatelja ove predstave nisu iznimka, nego pravilo svake kapitalističke proizvodnje, bez obzira je li riječ o sapunicama ili kobasicama. Ključni pojmovi su ionako isti: mljeveno meso, šareni omot i neprekinuti niz. Producent u predstavi, svojevrsni svemoćni Big Brother i ujedno tipični snalažljivi skorojević, cijelu filozofiju svodi na jednostavnu formulu: proizvodnja na traci, bez uzbuđenja, ali s pokojim ekscesom poput istospolnog poljupca. Grozno, neprihvatljivo? Možda, ali je gledano. I sponzorirano…''

©Igor Ružić, www.tportal.hr