OBILJEŽAVANJE 19. OBLJETNICE USTROJA OBRANE OTOKA KORČULE I DIJELA POLUOTOKA PELJEŠCA
Povodom obilježavanja 19. obljetnice ustroja obrane otoka Korčule i dijela poluotoka Pelješca na pročelju zgrade Doma športova u Blatu, na kojem je postavljena spomen ploča 2001. godine, predstavnici Općine Blato s jednim dijelom članova tadašnjeg Zapovjedništva položili su lovorov vijenac.
20. travnja 1991. godine započinje ustroj paravojnih postrojbi u bivšoj mjesnoj zajednici Blato, veličine jedne satnije od 130 ljudi, što je ujedno početak stvaranja Hrvatske vojske na ovim prostorima. Zapovjedništvo Zbora narodne garde smješteno je u Domu športova u Blatu.
U tom periodu pristupa se ustroju postrojbi obrane otoka Korčule i jugozapadnog dijela poluotoka Pelješca veličine jedne bojne. Paravojna satnija jednim djelom ulazi u sastva rezervnog Zbora narodne gardne. Točan naziv ustrojene jedinice bio je rezervni Zbor narodne garde.
Bojna se sastojala od 4 pješačke satnije, zapovjedništva, voda veze, inženjerijskog voda, diverzantskog voda, sanitetskog voda, intervencijskog voda i voda za logističku potporu.
Kasnijim ustrojem postrojbi za obranu općine Korčula i jugozapadnog dijela Pelješca, pridodaju se novonastale postrojbe obalnog topništva i minobacači 120 mm.
Bojna Zbora narodne garde podignuta je po mobilizacijskom pozivu 15. rujna 1991., a Zapovjedništvo 2 dana prije. Formirane i mobilizirane postrojbe imale su za zadaću zaštitu privednih resursa, izvorišta pitke vode, pučanstva odnosno svekolikog otoka Korčule i dijela Pelješca.
Svi bojovnici bili su naoružani osobnim naoružanjem kojeg su tijekom cijele mobilizacije u doba kad nisu bili na crti držali kod svojih kuća.
Tijekom Domovinskog rata postrojbu obrane otoka Korčule preuzima Hrvatska ratna mornarica te prestaje djelovati kao rezervni Zbor narodne garde. Postrojbe obrane otoka Korčule i dijela poluotoka Pelješca, sada već pod novim nazivom Mornarički odred mornaričkog pješaštva (MOPM-Korčula), sudjeluju u obrani suvereniteta i teritorijalne cijelovitosti Republike Hrvateske na stonskom bojištu i kasnije do konca Domovinskog rata na obrani suvereniteta Republike Hrvatske duž cijele crte južnog bojišta. Odlukom ministra po završetku rata postrojbe se raspuštaju i stavljaju u pričuvu Hrvatske vojske.
U tom periodu pristupa se ustroju postrojbi obrane otoka Korčule i jugozapadnog dijela poluotoka Pelješca veličine jedne bojne. Paravojna satnija jednim djelom ulazi u sastva rezervnog Zbora narodne gardne. Točan naziv ustrojene jedinice bio je rezervni Zbor narodne garde.
Bojna se sastojala od 4 pješačke satnije, zapovjedništva, voda veze, inženjerijskog voda, diverzantskog voda, sanitetskog voda, intervencijskog voda i voda za logističku potporu.
Kasnijim ustrojem postrojbi za obranu općine Korčula i jugozapadnog dijela Pelješca, pridodaju se novonastale postrojbe obalnog topništva i minobacači 120 mm.
Bojna Zbora narodne garde podignuta je po mobilizacijskom pozivu 15. rujna 1991., a Zapovjedništvo 2 dana prije. Formirane i mobilizirane postrojbe imale su za zadaću zaštitu privednih resursa, izvorišta pitke vode, pučanstva odnosno svekolikog otoka Korčule i dijela Pelješca.
Svi bojovnici bili su naoružani osobnim naoružanjem kojeg su tijekom cijele mobilizacije u doba kad nisu bili na crti držali kod svojih kuća.
Tijekom Domovinskog rata postrojbu obrane otoka Korčule preuzima Hrvatska ratna mornarica te prestaje djelovati kao rezervni Zbor narodne garde. Postrojbe obrane otoka Korčule i dijela poluotoka Pelješca, sada već pod novim nazivom Mornarički odred mornaričkog pješaštva (MOPM-Korčula), sudjeluju u obrani suvereniteta i teritorijalne cijelovitosti Republike Hrvateske na stonskom bojištu i kasnije do konca Domovinskog rata na obrani suvereniteta Republike Hrvatske duž cijele crte južnog bojišta. Odlukom ministra po završetku rata postrojbe se raspuštaju i stavljaju u pričuvu Hrvatske vojske.
