Na blagdan blažene Marije Petković prvo euharistijsko slavlje u 8.00 sati u svetištu predvodio je don Jonatan Gusmerotti, svećenik iz Argentine. U svojoj propovijedi naglasio je kako mi svojim umom ne možemo spoznati Boga, ali je važno da ga ljubimo. Iz te ljubavi se rađa naša okrenutost prema dobru. Tako je živjela i bl. Marija Propetoga. Iz usmjerenost na Boga i njezine ljubavi prema Bogu mogla je činiti djela milosrđa. Euharistijsko slavlje u 10.30 sati predvodio je don Josip Barišić, župnik župe sv. Nikole u Čilipima, u koncelebraciji sa don Vladom Markićem, župnikom župe sv. Roka u Lumbardi, p. Antom Jerončićem, SVD misionarom na Karibima i fra Veselkom Grubišićem, OFM, gvardijanom u Dubrovniku. U svojoj propovijedi don Josip se osvrnu na današnje evanđelje koje govori da je izvor Isusova života Otac nebeski. »Stoga ga On svojim riječima i djelima svakoga dana slavi: 'Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje!' Isus je najprije svoje apostole, a onda i nas danas naučio da Očevo ime izgovaramo svakog dana: Oče naš, koji jesi na nebesima…' Blago nama što svaki dan možemo izgovoriti ime Očevo i tako ga molitvom svaki dan slaviti. Zar je moguće da postoje kršćani na ovom svijetu koji niti jedenom na dan ne izgovore tu presvetu riječ: 'Oče naš…!« Zatim je naglasio da Isus dobro poznaje Oca svoga, ali želi da i mi poput njega svoj život, misli i djelovanje predamo u ruke Očeve i da upoznamo Oca. »Sigurno je da na ovom svijetu ne možemo do kraja upoznati nebeske tajne. Upoznat ćemo ih kad se nastanimo kod Oca. On, Isus je sve učinio da ljudi preko njegovih riječi i djela upoznaju Oca nebeskoga, Stoga je rekao: 'Tko poznaje mene, poznaje i Oca'. Naša je blažena Marija Propetoga cijelim bićem ljubila Oca nebeskoga. Napisala je 41-u hvalu i zaziv nebeskom Ocu. Svako taj zaziv počinje riječima: 'Oče naš vječni'. Posljednji zaziv glasi ovako: 'Oče naš vječni, udijeli svim ljudima milost da te hvale i slave sada i navijeke!' Ona je zaista vjerovala da štogod Oca nebeskoga zaištemo u ime Isusovo da će nam to i uslišiti Stoga ona moli: 'Gospodine Bože, Oče naš nebeski, u ime Tvog Sina, Gospodina našega Isusa Krista, koji je rekao: što god zaištete u Oca dat će vam u moje ime, sada te ponizno molimo.' Ovdje se možemo i trebamo upitati koliko volimo i poštujemo zemaljskog oca? Koliko ga poznajemo, koliko smo mu zahvalni i kakvo povjerenje imamo u njega?« Kroz priču Očev dar sinu, prikazao je nezahvalnost, grubost sina, nepoznavanje oca. Istaknuo je kako nam je Otac darovao najveći dar, svoga ljubljenog Sina. Istaknuo je važnost Biblije preko koje upoznajemo Nebeskog Oca, te zaključio pitanjima:»Kako poštujem zemaljskog Oca? Jesam li mu zahvalan za njegov trud, rad i znoj? Molim li se za svoga oca? Da li si pak otac koji svojoj djeci omogućuje da lakše dođu do nebeskog Oca, baš kao otac blažene Marije Propetoga? « Na završetku euharistijskog slavlja nazočni hodočasnici su mogli častiti relikvije bl. Marije Propetoga. Na ovom slavlju uz brojne hodočasnike sudjelovala je veća skupina medicinskih sestara i liječnika iz Omiša, te jedan autobus djelatnika Caritasa iz Dubrovnika. Poslije podne je svečani program započeo u 18.00 sati. Na Plokati ispred župne crkve Svih Svetih izveden je »Blatski tanac« i viteška igra »Kumpanjija«. U 19.00 sati krenula je procesija s relikvijarom blažene Marije Propetog Isusa Petković iz svetišta u kojoj je biskup gradišćanski mons. Egidije Živković, nosio relikvijar bl. Marije Propetoga. U ovom slavlju bio je nazočan i biskup dubrovački mons, Mate Uzinić. Procesiju su predvodili bratimi bratovština sv. Vincence pod zaštitom Srca Isusova i Svih svetih sa svojim procesionalnim raspelima i barjacima. U procesiji su sudjelovale članice Franjevačkog svjetovnog reda, puhački orkestri Narodne glazbe i Hrvatske glazbene udruge »Sv. Vincenca«, djeca iz vrtića »Marija Petković«, dječji župni zbor »Stope«, pjevački zbor župe Svih svetih, kumpanjoli i tancarice u tradicionalnim blatskim nošnjama, sestre Dominikanke iz Korčule, sestre iz Družbe Kćeri Milosrđa, ministranti, svećenici te veliko mnoštvo vjernika. Barjak sa likom blaženice nosio je g. Marko Bačić Posinak Po dolasku procesije na plokatu ispred župne crkve Svih svetih, započelo je svečano euharistijsko slavlje uz koncelebraciju šest svećenika. Donosimo neke dijelove iz homilije mons. Živkovića: »Kao veliki poštovatelj časnih sestara, redovnica, želim s vama danas zajedno analizirati svijetli primjer današnjice djevojke - žene iz Blata, časne sestre kao majke časnih sestara i siromašnih te blaženice kao uzora i ponosa Crkve u Hrvata i Katoličke Crkve uopće. Danas želim s vama promišljati o tri najznačajnija simbola današnjice, koja su najvažnija današnjem svijetu, a koja nisu popularna i rado prihvaćena od današnjega svijeta zbog svoga tereta i obveza kako prema Bogu tako i prema čovjeku. Kada sam 2003. godine bio u Dubrovniku na proglašenju vaše blaženice, čuo sam kako je Sveti Otac Ivan Pavao II. tražio od nas, da mi za svoj život uvijek uzmemo nešto iz života i djela Marije Propetog Isusa. Prije dvije godine dok sam slavio u Blatu 50.-i jubilej tri bračna para iz ove vaše župe, među kojima su bili i roditelji pastoralnoga asistenta naše Željezanske biskupije Ive Šeparovića, zapazio sam kroz osobnu molitvu neke posebnosti kapele, kamenoga groba, fotografija bolesne djece i mladih te ispisanih molitava na papirima natopljenim suzama s kojima je grob bio prekriven, danas sam došao na grob blaženice i ja staviti svoju molitvu, te želim zajedno s vama promišljati o vašoj, tj. našoj blaženici.

1. želim promišljati prvo o Mariji Petković kao majci.

2. Rado ću razmišljati o propetome križu čije je ime uzela Marija Propetog Isusa.

3. Hoću s vama podijeliti patnju, ljudsko siromaštvo sa Marijom, majkom siromašnih iz Blata i cijeloga svijeta. Ne zna se što je teže i bolnije. Križ – Propeti – majka pod križem, a oko križa siromaštvo ljudskoga duha i ljudske bijede koje razapinje i majku i sina.

Ne mogu braćo, a da ne započnem ovo promišljanje hvalospjevom „Veliča“ koji je bio preludij Isusovoga života i života Marije Propetoga. „Veliča duša moja Gospodina, što pogleda na neznatnost službenice svoje. Uzvisi neznatne i siromašne, a ponizi i rasprši oholice umišljene.“ Vidite braćo! Život i jedne i druge Marije bio je prožet veličanjem Boga, uzvisivanjem neznatnih i siromašnih, a poniženjem oholih te slavljenjem milosrdnoga i svesilnoga Boga koja učini velika djela po Mariji. Prekrasno je čuti riječi: Odsad će me evo svi naraštaji zvati blaženom. Ovo su bile proročke riječi skromne Marije Petković. Pa jeste li vi ljudi Božji svjesni Božjega dara s neba?! Hej moj narode: imate blaženicu za sve naraštaje i pokoljenja. Imate zagovornicu u nebu. Blaćani. Znate li se vi uopće radovati tome daru Boga, daru neba, daru vaših pradjedova, koji su ovaj dar izmolili na krvavim koljenima škrte otočke zemlje, uz buku ludoga mora i žar ljutoga dalmatinskoga kamena. Najumornija ali i najsvetija bića ovoga svijeta su majke. Na zemlji imamo tjelesne majke, ali i duhovne majke, koje vode brigu kako za djecu, tako i za starije. To su naše časne sestre koje svoju ženstvenost u ime Boga, iskreno majčinski daruju svakome čovjeku kao što je to radila i utemeljiteljica sestara franjevki Marija Propetog Isusa Petković na pet kontinenata. Neizmjerna je vrijednost majke Marije Propetoga, koja je sebe i svoj cijeli život darivala ljudima širom svijeta. Kao majka se darivala malenima radeći kao misionarka po cijelome svijetu gdje upravo sada žive i rade njezine sestre. Majko ništa ti nije bilo teško. Kao djevojčica si hodala po uskim i starim baleganim babinskim putevima i blatskim starim kućama i konobama. Uz pucketanje zimske vatre prebirala si krunicu sa uplakanim majkama i zabrinutim obiteljima. Hodala si po prašnjavim i kamenih putevima naše domovine tako što si obraćala i putnika i seljaka i ribara na put prema Bogu. Sakupljala si dicu bez roditelja u teškim vremenima rata i neimaštine. Druge si hranila, a ti si i sama bila gladna. To je bilo odricanje i davanje za drugoga. Bog je kroz tebe imao oko za siromahe. Bila si uistinu prava duhovna majka. Znam! Život te razapinjao i nije te mazio. Bila si propeta na križu svojih i redovničkih boli i kušnji, ali ti si znala za kim ćeš poći. Tko je tvoj put? Znala si kome ćeš posvetiti svoj život. Tko je tvoj život? Znala si čitati znakove ovoga vremena. Tko je tvoja istina? Propeti Krist te je vodio, jer si mu duboko vjerovala da je On put, istina i život. Ti si mu dala svoju ruku, a On ti je dao svoju snagu. On ti je ulijevao nadu za bolje sutra. On te je razapinjao, ali i skidao sa tvoga križa. Ti si primjer svima nama gdje čovjek mora stati, gdje se mora odmoriti, kome svoj život darovati i koga slijediti. Propeti je naša snaga i smisao. Zato idite braćo za Kristom ako se želite odmoriti. On i vas danas zove: Dođite k meni, pođite za mnom svi vi jer ste izmoreni i opterećeni. Ne lažite me da nemate tereta i križa, da nemate problema i da niste umorni. Uzmite jaram moj na se i s križem me slijedite, jer sam krotka i ponizna srca. A što je poruka naše blaženice svima nama? Ona nas poziva na svoj grob da tamo duboko promislimo o svojim umorima i teretima. Poziva nas danas sve. Dođite k meni. Da, dođite baš k meni. Moj grob je mjesto odmora.

Živite i umrite s Bogom i s križem Propetoga Isusa u ruci kao vaša blaženica. Marijo Propetog Isusa, molim te učini nas sve dobrim majkama, solidarnim ljudima za siromašne duše i strpljivim u životu dok nas razapinju naši životni križevi. Ti budi uzor svima nama, a posebno budi duša Blatu i našim časnim sestrama. Isprosi nam nova duhovna i redovnička zvanja, posebno tvojim Kćerima Milosrđa i zagovaraj kod Boga, tebi tako drago domaće Blato, domaću biskupiju dubrovačku i tvoju domovinu Hrvatsku!

Po završetku euharistijskog slavlja mons. Živković i svećenici su se u procesiji vratili u svetište, gdje su vjernici imali mogućnost čašćenja moći blaženice.

 

 

s. M. Jasminka Gašparović