U svetište blažene Marije Petković, četvrtoga dana devetnice, na blagdan sv. Tome apostola, hodočastili su vjernici iz Vele Luke, koji svake godine dolaze pješice iz svoga mjesta.

Euharistijsko slavlje u svetištu u 20.00 sati predvodio je don Stipe Miloš, župnik župe sv. Josipa iz Vele Luke. U svojoj propovijedi prikazao je ukratko mjesta u Evanđelju na kojima se spominje sv. Toma. »Tako na posljednjoj večeri Toma govori: …kako možemo znati put?Ja sam put, istina i život, bio je Isusov odgovor, koji je važan ne samo Tomi, nego i nama svima. Nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Toma je uvjetovao svoju vjeru da vidi Isusove rane i stavi prst u mjesto čavala. Isus mu je rekao: Ne budi nevjeran nego vjeran. Dirljivost susreta uljepšava Tomina vjeroispovijest vjere: Gospodin moj i Bog moj.

Blažena Marija Propetoga je poklad vjere primila na redovit način, u svojoj obitelji i župnoj zajednici. No ta njezina vjera nije ostala stvar tradicije i običaja nego izričito osobni odnos s osobama Presvetoga Trojstva. Ona je svu sebe predala milom Zaručniku Isusu, zavjetom čistoće. Kad je mogla ostati nasljednica silnoga materijalnoga bogatstva, ona se svega odrekla u ime siromaha kako bi u duhu oca Franje slijedila siromašnoga Isusa. Kad se suočila s raskrižjem svojih planova izabrala je radije poslušnost biskupu Marčeliću. Na njoj se ostvarilo ono što je Isus ostavio kao važan kriterij, po plodovima ćete ih njihovim prepoznati. Crkva je te plodove prepoznala i uzdigla je na čast oltara, za sada kao blaženicu da vjernici slijede njezin primjer a da ih ona zagovara kod Vječnoga Oca kojemu je ispjevala pohvale i kod Sina, svoga zaručnika s kim je bila spremna umrijeti, pa je zato uzela ime Propetoga Isusa. Za nju je Isus kroz cijeli život bio put istina i život. A tko je nama Isus? Tko je nama blažena Marija Propetoga Isusa? Kakva je naša vjera? Koliko je zapravo u našoj vjeri nevjere? Neka nas u tjeskobi, patnji, sumnjama i zdvajanjima, radostima i nadama trajno uzdiže riječ sv. Pavla: Braćo, više niste tuđinci i pridošlice, nego ste sugrađani svetih i ukućani Božji, nazidani na temelju apostola i proroka, a zaglavni je kamen sam Krist Isus«. Svoje razmišljanje don Stipo je završio je blaženičinim riječima: »Sva naša djela, moraju biti prožeta duhom vjere, a to znači, u svakoj stvari gledati presvetu volju Božju, i raditi iz ljubavi prema Bogu. Osoba bez duha vjere vegetira, mehanički radi i hladno moli, a sve njezine molitve i rad nemaju zasluge za vječni život. Ali, ako se radi u duhu vjere prevladavaju se poteškoće i sve se lako rješava. A u napastima nećemo se obeshrabriti jer imamo duh vjere«.

Za vrijeme euharistijskog slavlja pjevao je veloluški župni zbor pod ravnanjem gosp. Tončija Oreba.

s. M. Jasminka Gašparović