Četvrtog dana devetnice pred blagdan bl. Marije Propetog u Blatu na Korčuli, euharistijsko slavlje u dvorištu samostana ispred svetišta predvodio je don Miroslav Karatović, župnik župe sv. Martina u Žrnovu u koncelebraciji s don Željkom Kovačevićem, župnikom župe Svih svetih u Blatu.

Donosimo propovijed don Miroslava: »Ne možemo, braćo i sestre, na blagdan svetoga Tome razmišljati o ovom apostolu a da se u par riječi ne osvrnemo na vjeru kao naš temeljni odnos sa Bogom, a u sklopu tog razmišljanja se dotaknemo i vjere blaženice Marije Propetog Petković za čiji se blagdan pripremamo. Primjer svetog Tome apostola kao i blažene Marije Propetog Petković od velikog je značenjaza nas koji živimo u vremenu u kojem se ne rijetko od vjernika mogu čuti riječi:'Moja vjera je u krizi'. Živimo u vremenu kada je vjera postala upitna stvar. Čovjek iako u sebi duboko religiozan glumi kao da nije, a ipak to pokazuje da je vjera životna činjenica koja zavrjeđuje da se o njoj razmišlja i propitkuje. Da to bude osobna vjera koja se svjedoči unutar zajednice bez ikakvih maski i fasada, vjera koja se živi ne samo u ispovijedanju, već i u djelovanju. Nakon određenog vremena boravka u Europi upitali su jednog Afrikanca o kršćanstvu u Europi. On je izvadio iz vode mokar kamen i prepolovio ga. Kamen je izvana bio mokar a iznutra suh. Tako je on doživio kršćanstvo u Europi. Mnogi su izvana vjernici, ali iznutra je srce nepromijenjeno. Kao što voda nije dirnula nutrinu kamena, tako ni kršćanstvo nije dirnulo njihovo zatvoreno srce. Vidimo problem u zatvorenosti srca pred Bogom i njegovom Riječi mnogih kršćana. Mnogi slušaju Njegovu Riječ, ali joj ne dopuštaju pristup srcu, dok vjera u biti znači dati srce i u svakom trenutku moći prepoznati ono što nam Bog želi reći i poručiti. Primjer u tome nam daju mnogi svijetli primjeri vjere koji su u krizi vjere prepoznali priliku za rast s Bogom i u Bogu. I kada razmišljamo o današnjem svecu, svetom Tomi apostolu, odmah nam na pamet pada njegova nevjera, što je pogrešno, a o čemu u svojoj propovijedi govori i sveti papa Grgur Veliki, koji kaže da se to nije slučajno dogodilo, nego po božanskom određenju. Tako je višnja blagost dala da taj sumnjivac, dotičući učiteljeve rane na tijelu izliječi u nama rane nevjernosti. Još više se na nas, po riječima pape Grgura Velikog, odnose riječi: 'Blaženi koji nisu vidjeli a povjerovali su'. Papa Grgur tumači kako se to na nas odnosi ako svoju vjeru pratimo djelima. 'Onaj naime istinski vjeruje koji djelom izvršuje ono što vjeruje. Ispunjenje ovih riječi prepoznajemo u liku i djelu blažene Marije Propetog Petković za koju reče jedna od njezinih sestara: 'Ona je pravi uzor vjere i istinski_iskreni poticaj za naše vrijeme… Ona jednostavno živi, misli, djeluje, moli u vjeri, s vjerom i po vjeri. Svojom vjerom prožetom djelotvornom ljubavlju prema najpotrebnijima blažena Marija je 'bila odgovor potrebama vremena. Može se reći da je njezina vjera bila živa i djelotvorna. Njen primjer nas poziva na nasljedovanje kako bi i naša vjera potkrepljenja djelotvornom ljubavlju prema bližnjemu odgovorila potrebama vremena u kojem živimo, a njen zagovor za koji molimo neka nam u tome pomogne.« Na završetku euharistijskog slavlja svećenici, sestre i vjernici su u procesiji ušli u svetište, gdje je uslijedio završni blagoslov s relikvijama blaženice. Euharistijsko slavlje pjesmom je uzveličao zbor mladih iz Lumbarde.

Večernji program nastavljen je koncertom duhovnih pjesama koje je izveo zbor mladih iz Lumbarde.

 

s.M. Jasminka Gašparović