"...  Kako se po meni ta osobna jednazba ne moze dilit, jer bi onda ispalo da se Budaku isprid crikve sv. Roka mora stavit polovica spomenika, ...liva ili desna.  Zavisno, u kojon je polovici glave sto konta.  Sto u stvari i ne bi bilo toliko lose. Ustedilo bi se na materijalu za jedan lokalni lik, a za globalno djelo zaj.... sto je on i njegova trajta ucinila, ne bi tukalo potrosit nista. Postoja bi tako jedinstveni spomenik u svitu podvojenoj osobi, njegovom liku i ignoriranom (ne)djelu. Jer se jadan samo nasa u krivo vrime, na krivom mistu. ..."

Oduvik sam se posotava onoj ideji oliti paroli "Misli globalno, djeluj lokalno". Ona mi se cini u ovo pasje,  zagropano i nadasve interesozno vrime jos znacajnijon. Onako, bas mi se je nanovo omilila.  Zapestala mi se je u misli od kada san u tujen svitu, i cini mi se da je bas sad pritendin i cutin sprovodit. I tako dok san u ovo moje zimsko vrime "srfa" po ovoj skatuli od globalne mrize, nastojeci se bar tako malo stoplit sa slikama i novitadima iz Doma, naletin na jednu zarucu vjest sto je izgleda dodatno stoplila i domacu cejad . Bit ce da in je i potriba jer svi govoru da je ovo lito nadasve prominjivo, puno neverini i prohladnega vrimena.  Ja san se isto odma  iz momenta zapita u ovoj prikooceanskoj udaljenosti :"komu sve to tribuje? Sto nan se sad opeta tuka posipat  s pepelon i nakon toliko godisc jedne hipoteke , opet zapadat u njezine trapule.

Nego...sto je na stvari!?

Jedna grupa nasih nadasve rodoljubnih iseljenika, kojih ima i iz Australije, inicirala je ideju o postavljanju spomenika, spomen ploce, spomenara (od koljevke pa do groba, naljepse je djacko doba) sto vec, nasen velikanu pisane, arhaicne, korijenske...."ognjistarne" rici. Knjizevnoj velicini Svetog Roka u Lici, sinu toga kraja i ponosu pojedinih  iseljenika, ustaskom doglavniku Mili Budaku. Bilo je to  milo i drago nostalgicnom srcu i ranjenoj iseljenickoj dusi, nema sto. Cili san se bi najezi od sentimenti kad san na to naleti, tako da san dobota hoti užeć komin nasrid tinela i zazvat prijateja da se zajedno zapijemo od miline i zakantamo, recimo...."Jos Hrvaska ni propala....!"  Ali kako neman osobno izrazenu bas tu vrstu ruralnih domovinskih uspomena, nego onako na kraju isprovociran, odluci san potegnut nike paralele vezane za dvoznacnost pojedinih ljudi. Zasto?  Zato jer sam po ostiju i jan iseljenik i grubo me nerviraju te gluposti koje u razlicitim paketima i ambalazama dohodu Doma s nasim potpison (mislin pojedinaca). Ni da me to recimo bas osobno utira, (a na koncu i ije).... ali isto mi ona gore ispisana parola i ideja vrti crv i tance me da se i jan u svoje ime ozubim.

Najvise san se namura na one izjave da vaja dicnog Budaka znat dilit s jedne strane ki knjizevnika, a s druge ki ustaskog doglavnika i kreatora rasnih zakona i zlocinackih nauma. Kako mi u toj kreativnoj i moralno-etickoj, ljuskoj jednazbi nike stvari nisu care, nastoja san to stavit u isto tako nase lokalne okvire.  Da napomenen onako uz sput da mi je "uho" na "Ognjistima" bilo ucinjeno tamo nindji oko dvadesetsedme stranice i da se vise od nje ni pomaklo. Toliko samo o neospornoj knjizevnoj velicini Mile Budaka kao pisca, baren sto se moje nepofodrano strucne malenkosti tice. A za ono drugo lice (ovo me posjeca na cuveni "Dr Jecky-Mr Heijdl" ) necu ni pisat jer o njemu dovoljno znamo da ni potriba ponavljat matematicku racunicu, barenko sto se Srba tice, ministra za uljudbu u NDH.  Kako se po meni ta osobna jednazba ne moze dilit, jer bi onda ispalo da se Budaku isprid crikve sv. Roka mora stavit polovica spomenika, ...liva ili desna.  Zavisno, u kojon je polovici glave sto konta.  Sto u stvari i ne bi bilo toliko lose. Ustedilo bi se na materijalu za jedan lokalni lik, a za globalno djelo zaj.... sto je on i njegova trajta ucinila, ne bi tukalo potrosit nista. Postoja bi tako jedinstveni spomenik u svitu podvojenoj osobi, njegovom liku i ignoriranom (ne)djelu. Jer  se je jadan samo nasa u krivo vrime, na krivom mistu.

Sve me to natancalo mislit na jedan nas isto taki  lik sto je ostavi traga u lokalnoj kolektivnoj svjesti, a posljedice bome i puno sire. Doslo mi je na pamet da kako bi bilo da komungo Doma ili izdoma dojde ideja oli voja dignut spomenik zasluznom potestatu od 33-ti godisca u duru, Joakimu Kunjasu. A sto ne? Oli covik ni ucini puno lipih stvari za Blato. Dovoljno ti je samo napomenut skulu na Zlinjama, pa da se isprid nje postavi ploca s njegovin profilom. S onon bandon od glave koja je kontala da Blato mora imat onako veliku i lipu skulu.  Koju je on sa svim zarom i zanosom svog centralisticko-srpskoradikalskog srca gradi. I nagradi, tako da ga se pamti po temu. Evo cak i do moje generacije. Ali kako u gore istaknutog knjizevnika sa krvavom potvrdom svog domoljublja, tako i kod naseg skolskog graditelja postoji druga strana medaje. A ta strana uvelike karakterizira doticne osobine nasih junaka.  Ono sto je sasvin sigurno toliki vise pamte Kunjasa po njegovim politickim i ideoloskim idejama i djelima, nego po ovim sitnim dostignucima ma koliko oni za lokalnu zajednicu znacila.

Tako je Kunjas nagradi skulu sa trudom tezaka koje je sa svojon "kurbaskom i pokvarenom" politikom iseli u tolikoj mjeri ( iako on ni krivac za sve nevoje ),  da se to moze nazvat smisljenim  iseljenickim egzodusom. A skula je ostala i za vrime Budakove NDH u kojon dica nisu mogla ucit Hrvatski jer je Blato i Korculu, kako i druge djelove Dalmacije, njegov dicni poglavnik prepusti talijanskim fasistima onega vrimena. Tako da dica u toj skuli svakako nisu mogla citat njegova nadaleko cuvena "Ognjista". I di smo sad?

Skula je ostala na Zlinjama. Eno je opiturane sa novin krovom i sa svim suvremenim sadrzajima sto tukaju dici za ucenje.Lipa, velika, cara i prostrana. Dobota najlipsa zgrada u Blatu.  Samo ima jedan problem. Dice je sve manje.  Upravo zahvaljujuci onima kakvi je bi i pokojan Kunjas. Covik koji je velikim dilon odgovoran sto se je onega tragicnog dana u travnju 1925. iz Prigadice za Brazil zaputilo vise od tisucu cejadi, a medju njim i toliko blaske dice. Poradi glada, nevoje, neimastine i pokvarene velikosrpske politike. I poradi tega jerbo je Kraj bi izda depesu da svaka famija koja gre ca mora imat cetvoro dice, tako da moze dobit misto na brodu, kojega in je on isto tako umisto senice posla. A to je oni Kraj kojemu je dicni blaski potestat nepogovorno sluzi i koji je nastoji da upravo gredu ca one famije koje su nosile hrvasku jubav u sebi. Moglo bi se i za njega rec da je i on jadan nasa na krivom mistu u krivo vrime. Jerbo je vajalo  znat ostat potestat svih tih nesricnih godisc.

A jan? Ja san se nasa na oven mistu u ovo vrime. I hoti bi to misto prominit. Zaminit ga opet s onin starin miston i zemjon sto je jos uvik cutin ki Doma i za koju hocu da bude dil pametnega, sredjenega ponosnega  svita. I da zivin s Njon i s ovo dvoje dice u takovoj zemji i drustvu u kojon nece bit mista za ovakve lokalne likove. Tako da o njima ni potriba vele govorit a ni pisat.  Zato i mislim globalno, a volin i pisen lokalno.

 Zdravi i veseli bili, Vas Mate!