Svetište bl. Marije Propetoga sedmog dana devetnice, u jutarnjim satima posjetila je skupina od četrdesetak hrvatskih misionarki i misionara, koji su okupljeni na tradicionalnom 28. susretu, čiji je domaćin ove godine Dubrovačka biskupija. Nakon primanja u Općini Blato, gdje su im dobrdošlicu zaželjeli načelnik Ante Šeparović, predsjednik općinskog vijeća prof Tonči Padovan i provincijalna predstojnica s.M. Emila Barbarić, pogledali su rodnu kuću blaženice i župnu crkvu Svih svetih, gdje ih je pozdravio i ukratko predstavio župu don Željko Kovačević, župnik. U 11.45 sati imali su u svetištu koncelebrirano euharistijsko slavlje koje je predvodio mons. Slobodan Štambuk, biskup hvarsko-bračko-viški, predsjednik Vijeća HBK za misije. Za vrijeme euharistijskog slavlja pjevala su djeca iz vrtića »Marija Petković« pod vodstvom s. M. Juliane Beretić i s. M. Ive Bagarić. U svojoj propovijedi mons. Slobodan je pozvao nekoliko misionara da progovore djeci o životu djece u misijama gdje oni djeluju.

Večernje euharistijsko slavlje u dvorištu samostana uz svetište predvodio je mons. Slobodan Štambuk, biskup hvarsko- bračko – viški u koncelebraciji s don Željkom Kovačevićem, župnikom župe Svih svetih u Blatu i don Božom Baničevićem, umirovljenim svećenikom. Euharistijsko slavlje pjesmom je uzveličao »Župni zbor Svih svetih« pod vodstvom s.M. Juliane Beretić.

U svojoj propovijedi istaknuo je važnost tri riječi: Bog, duša i vječnost, a a ovdje navodimo nekoliko misli: »Časteći naše svece, ako se zaustavimo samo na vanjštini, ako se zaustavimo čak samo na molitvi, to je premalo. Časteći svete, moramo uočiti temelje, na kojima su oni gradili svoju svetost i na kojima moderni Blaćani i Blajke trebaju graditi svoju svetost. To su tri slatke riječi: Bog, duša, vječnost. Bog kao pravi i prvi i početni i najvažniji, alfa i omega, početak i svršetak svega. Duša, besmrtna, koju nam dade Bog, a po kojoj se prepoznaje i naša duhovnost. I treća stvarnost je vječnost. Jedno, drugo i treće blaženica je duboko doživljavala. I boraveći u Babini ili Prižbi, doživljavala je Boga zaista svojim Ocem. Ona priznaje ono što je kroz cijelu povijest označavalo one koji vjeruju u Boga, za razliku od onih koji ne vjeruju u Boga«. Zatim je nazočnim vjernicima postavio pitanje: »da li vi ovdje iskreno, duboko vjerujete u Boga. To pitanje može zvučiti čudno. Pa biskupe došli smo, molimo Boga, pivamo lipo, skupili smo se, nismo gledali neke serije, želimo biti s tobom. Sve to možebiti vanjština. Temelj mora biti postavljen tamo gdje mu je mjesto. Bog, prva i najvažnija riječ. Kad god nešto poduzimam, treba se upitati da li ja vjerujem u Boga, koji najbolje prosuđuje stvari, koji najbolje vidi što se sa mnom i drugima događa. Sveti su znali reći: prepusti Gospodinu putove svoje i On će sve voditi. Koliko smo mi spremni prepustiti Bogu da vodi naše putove? Jesi li ti samo vanjska pojava? Što je to što je iznutra? Ima li duhovnosti, vrijednosti? Ako imaš dušu, ako imaš srce, ako imaš unutarnjost, ako doživljavaš duhovno, tada je to nešto drugo. Njegovanje duha, što je divno znala blažena Marija, i zvala kraljicom njezina srca, njezinoga vladanja, postupanja. Blaženica je puno davala važnosti riječi vječnost. I svoje sestre upozoravala, ne zaboravite da smo krenule prema vječnosti. Ne zaboravite da život ljudsko ima ograničenje. I pred Boga moraš donijeti neki sadržaj. I ta vječnost koja nas očekuje mora biti voditeljica naših postupanja. Kad vas te tri riječe obujme i kad dođu u vas kao vaš sadržaj, onda možete postati čisti za Bogam za vječnost«.

Euharistijsko slavlje završilo je kao i prethodnih dana procesijom kroz vrata milosrđa u svetište, zaključnom molitvom i blagoslovom s moćima blaženice. Nakon toga je uslijedio duhovi program u svetištu kroz molitve blažene Marije Propetoga Isusa.

s. M. Jasminka Gašparović