U noći s 15. na 16. studenoga 1991. u kanalu između otoka Korčule i poluotoka Pelješca u pomorskoj bitki hrvatski branitelji prekinuli su višednevnu blokadu i potjerali neprijatelja s ovih prostora.

U težištu obrane bile su vode Lovišta na Pelješcu, odakle su 16. studenog u zoru branitelji dobili zapovijed za paljbu po brodovima minolovcima JRM-a koji su se zbog jaka nevremena sklonili u uvalu Lovište.
Združenom paljbom iz Lovišta i Blaca neprijatelj je bio potpuno zbunjen pa je prvih 15 minuta bitke iz svojih brodova u Korčulanskom kanalu nasumce pucao po Hvaru. Dok se još nisu bili snašli, vod iz Lovišta pogodio je minolovce i jedan od njih bio je potopljen ispred Šćedra, a drugi se nasukao u uvali Torcu na Hvaru.
Veza koja je cijelo vrijeme prisluškivala razgovore na neprijateljskim brodovima čula je da se spremaju u novi napad na Lovište, što se i dogodilo uz jaku rafalnu paljbu s brodova JRM-a, na što su topnici s druge strane Pelješca odgovorili uz pojačanje topnika s položaja u Blacama na otoku Korčuli. Vod iz Lovišta uspio je pogoditi dva neprijateljska broda koji su plovili u pratnji razarača "Split". Združenom paljbom s korčulansko-pelješke strane bio je pogođen i veliki minolovac JRM-a.

Noć s 15. na 16. studenoga 1991. označila je potpun odlazak jugoflote iz hrvatskog dijela Jadrana.


 


Ispis