U svetištu blažene Marije Propetog Isusa u Blatu, trećeg dana devetnice, predvoditelj euharistijskog slavlja govorio je o tri temelja duhovnoga života koje je blaženica do savršenosti izvršila ovdje na zemlji i živeći ostavila svima uzorno svetačko svjedočasntvo a to su molitva, milostinja i post.

»Samo ono što smo mi dopustili da uđe u našu nutrinu samo ono što se u nama razvija kao unutarnje blago može se onda očitovati i u pravom djelovanju. Svi se s time borimo kad god se kajemo osobito uvečer prije spavanja onda nam uvijek zabljesne neka slika vezana uz događaje kad smo bili manji ili više licemjerni kad smo govorili nešto što ne činimo kad smo zastupali stav i govorili o tom lijepo a zapravo o tom imamo svoje drugačije mišljenje koje ne otkrivamo drugome i često puta onda zbog toga budemo napeti i nervozni zato što umijesto harmonije između riječi i djela mi osjećamo tu unutarnju rastrganost, unutarnji nered i nesklad. Zato ova tri sredstva koja Isus daje moraju biti u nama svakoga dana toliko njegovani, toliko na iskustven način življeni jer inače ne možemo živjeti istinski evanđeoski put niti poput blaženice ostvarivati evanđeoski život.

Na putu molitve svi se trudimo ali uvijek smo kušani napašću i to onom dvostrukom da odustanem,o od molitve jer osjećamo da imamo mnoštvo obveza i da trebamo djelovati, činiti djela ljubavi i milosrđa ili da molimo samo ustima iz formalizma, zato što se bojimo Boga u smislu ako ne izmolimo ako ne zazovemo Njegovu pomoć i blagoslov nećemo uspjeti jer Bog nam to neće dati. I toliko puta kad nam oslabi molitva sve nam oslabi. Nije lako moliti, molitva je borba i zato mi treba snaga odozgor, zato mi treba sila, mudrost i jakost Duha Svetoga kojega je neprestano blaženica zazivala Duha Mudrosti da je rasvijetli da ona može učiniti velika djela. Zato učimo od blaženice da ne podlegnemo napasti slabljenja u molitvi da ne smanjujemo vijeme za molitivu. Ona je povezala molitvu i rad i uvijek je imala vremena da je mogla u meditaciji pred križem, u promišljanju nad Božjom riječju, u molitvi krunice, u pobožnosti svecima, anđelima crpsti nadahnuće i snagu da je mogla toliko raditi, toliko djelovati.

Isus nas uči, svoj odnos prema Bogu mi gradimo i produbljujemo kroz molitvu. Nekada nam je mozda lakše ponekad pružiti svojom rukom nekome neku kunu ili malo hrane da mu u životu bude lakse ali blaženica tumači što je milostinja – dopustiti da drugi ima pravo na moj život – da ono što smo od Boga primili svaki dari i sve ono što nosimo kao kvalitetu svoje osobnosti trebamo dijeliti s drugima. To je ono na čemu mi često puta padamo kao na ispitu života. Teško nam je s nekim dijeliti vrijeme jer mislimo to vrijeme pripada meni.

Treće – post – ne samo kao odreknuće od hrane. Ništa čovjeku ne smije više biti teško, samo neke pogodnosti , samo da nam sve bude lako, da u ničemu ne trpimo. Blaženica živi u vrijeme kada se više naglašava pokora, post nego danas. Post je nažalost i u Crkvi zanemaren, postimo samo dva puta u liturgijskoj godini ali mnogi ljudi znaju biti divan i veliki primjer odricanja i to ozbiljno i zazeto i mnogi onda svjedoče, kako im različiti oblici posta pomažu ne samo da jačaju svoju volju nego se misli na to kao na milost kao na Božji dar kako bi smo mogli na taj način činiti žrtvu života poput blaženice«.

Za vrijeme euharistijskog slavlja, pjevao je dječji zbor Stope pod vodstvom s.M. Danijele Lisica. Na završetku je fra Zdravku zahvalila za riječi poticaja i ohrabrenja kroz prva tri dana devetnice.

s.M. Janja Jurman