.

Ja nemam silne miljune za invenstirat
nemam ni potrebu za Kortu od jurovike
imam samo dusu punu iseljenicke spoznaje
veliku ljubav za svoj rodni kraj
i jedno srce sto cezne za povratkom.

Vec san prin bi reka da necu podlec patetici, a i mater bi mi se mogla pocet krivit kad ovo procita, neka mi je posotala da bi moga fremat upotrebljavat one rici s tockicama. Mater ki svaka mater ni ova daljina jon ne smeta da te nastoji drzat po krejancu. I tako cu nastojit u ovoj kolumni izbjegnut tockice i napisat nesto zbilja iz duse pa ce mo valjda svi bit kutentni.

Kuzmaidamjan

Ima doba da mi se po glavi vrti jedna ideja koja je opet malo uzasla kad san ono na ovin nasim sveblaskim stranicama (tako ih baren ja cutin) vidi proslavu blagdana Sv. Kuzme i Damjana u Zablacu. Starohrvatska predromanicka crkvica iz 11-og stoljeca obnovljena i restaurirana dijelom i iseljenickim donacijama, bili se na ranojesenskom suncu (barem mi se tako cini sa slike) i dozivljavas je kao nesto vjecno , uzviseno i trajno. Postojanost covjekova na zemlji ostavljenoj na cuvanje, za neka buduca pokoljenja. A nas neka ni, isto se ne damo, isto je cutimo mozda jos vecom jacinom povezanosti jer nam daje onu sveobuhvatnu nit sa tockom odakle smo krenuli, i gdje se kao po sindromu krivnje vracamo. Cesto , puno vise nego sto bi se moglo i promislit (doduse kako koji).

Da ne bi sad ovo krenulo i izgledalo kao neka metafizicka kontubacija tamo nekog iseljenika (koji se kao sto rekoh kao takav i ne osjeca - utjesno) krenut cu sa predocavanjem zamisljenog.

Za nesto manje od dvije godine biti ce 80-to godisnjica velikog blaskog ekonomskog egsodusa u zemlje Juzne Amerike. Pamtimo tako da je kroz mjesece travanj i svibanj 1925 god. Iz Prigradice za te zemlje nepovratno otislo oko 2000 ljudi, ostavlja osjecaj gorak kao pelin u dusi. Mislim da je to idealno uzest kao povod proglasenja 2005-te godine, godinom iseljenika. Mislim za Blato.

Pa bi to zahtjevalo i nekakve pripreme i razmatranja ljudi. Cinjenica koja ostavlja prostora, koja bi mogla rezultirat i pokojom akcijom i spomenom

Jedna od njih bi svakako mogla bit Susret iseljenika - Zdravo moja Prigradica vala, a o cemu ipak nekom drugom priliko, ili postavljanje memorijalne ploce ili kakve skulpture ( recimo u obliku bajula) sa stihovima barbe Sime Vucetica:

Tesko mi je kad pomislim na tebe, brate moj
jer ne mogu otkinuti se od tebe
od kucanja tvoje - nase krvi.
Trajno te susrecem putevima naseg sela,
nasih mirnih podneblja i otoka.
Trajno te susrecem i prividjam cak u snovima
I zaboli me tvoja odsutnost,
neizvjesna putanja zabludjenog kometa...

(Opaska webmastera: Prilikom konverzije teksta kolumne iz worperfect formata, doslo je do omaške pri kojoj je ispušten dio teksta. Nedostajući tekst je sada na na sivoj pozadini. Moja isprika autoru i čitateljima) 

Ono sto me zaokuplja i za sto bi voli kako se ono socioloski rece pokrenut kriticnu masu je projekt moga radnog naslova Sv. Kuzma i Damjan - park iseljenika.

I zato cu krenut redom : zasto , kako i cemu takav park.

Park svakakako, jer bi to bio hortikulturalni spomenik necemu sto jos zivi sto se razvija i djeluje svugdje, sirom ove planete po kojen se je rasulo sime ovega nasega mista, skoja, domovine u cjelini. Dakle zivot sto se nastavlja ali se i vraca onamo odakle je ponika u nekom novom izgledu, sa nekim novim bojama i mirisima zemalja u kojima sada obitava, da ipak bude ukorjenjen u zemlju svojih predaka, u zemlju svog ishodista. Botanicki vrt, vrt zajednistva, svejedno, on bi bio nesto sto ovi ljudi svakako zasluzuju, kao priznanje, kao otrgnuce od zaborava.

Park koji bi se moga uklopit ( moja mala nestrucna procjena ) uz crkvicu Sv. Kuzme i Damjana, kao zavjetno mjesto svoje postojanosti jos tamo od najranijih dana naseg kontinuiteta. Da sad ode opet ne uletin u koje opservacijske trapule, znate i sami na sto mislin.Crkvica svoje neupitne znacajnosti i jednostavne lipote nadopunjavala bi vrt, odnosno uklopila bi se u njemu bas kao sto bi se i sam park sjedinio s njon. Sami krajolik, prilaz kroz Blasko poje, vinogradi, cuvene ograde, meje kojih kako mi se para ima i po Zablacu pruzali bi jedinstveni sklad vremena, truda i opore povjesti,ovog mista za jednu novu buducnost. Buducnost u kojem upravo takvo Blato ima i moze puno pruzit na nezaustavljivom putu turistickog prosperiteta. U tom kompleksu bi svakako moga izrast i Maslenicki vrt za sve ljude dobre volje koji bi tu mogli nac svoj spokoj i mir. Pomoc u trazenju sebe kroz blazenstvo Marije od Propetog Isusa. Svetiste i vrt kao dvi zajednicke predpostavke.

Ono sto je takodjer vrlo vazno u realizacijiovog projekta je svakako moguce ucesce djece i mladih nasih iseljenika za sto postoje izrazite tehnicke mogucnosti. Hrvatska matica iseljenika tradicionalno svako ljeto organizira Task Force, projekt koji okuplja mlade hrvatskog porijekla iz raznih dijelova svita. Oni u zajednistu i ucenju jezika rade i na nekom odredjenom projektu. Ove godine je to bilo u Zostrogu, u starom franjevackom samostanu gdje su za zadatak imali odredjene restauratorske poslove i gdje su uredjivali stare folklorne kostime. Ne bili se nesto isto tako moglo zamislit i u sklopu ove ideje, pogotovo kad se zna koliko i di nas sve ima, pa i dice i mladih

Ovako nisto svakako se ne bi zavrsilo po.veceri, nego bi to bi jedan sistemaski projekt koji bi uza se skupi razne mogucnosti kao fundamenat svoje realizacije. Sve generacije, sve kontinente, jednu i drugu stranu, nas ode i vas tamo, jer i jedni i drugi imamo svoje razloge i pokoje konte.

Jer na kraju ako jedna Osnovna skula u Kastelima moze imat tako nisto, zasto ne bi i jedno iseljenicko misto.

Zdravi i veseli bili, pozdravlja vas vas Mate!

Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. 


Ispis