Blagdan sv. Vincence, mučenice, zaštitnice Blata, iako ovu godinu uz brojna ograničenja svečano je proslavljen jer se župna zajednica organizirala i povezala na druge načine pa je na blagdan svete Vincence, koji je ujedno i Dan općine Blato župnik don Željko Kovačević proglasio početak Godine sv. Vincence u župi Blato.

Prilikom služenja Svete mise 28. svibnja 2020. godine kada je održana zavjetna sveta Misa za bolesnike i starije osobe na oltaru svete Vincence , a povodom 225. obljetnice svete Vincence Mučenice i dolaska Svetičinih relikvija iz Rima u Blato, Općina Blato je po rukama gosp. Ante Šeparovića prinijela i kalež s patenom u svečanom kovčežiću. Kalež s patenom koji se prinosi na oltar svete Vincence Mučenice, dar je Općine Blato.

U povodu 225. obljetnice svete Vincence Mučenice i dolaska Svetičinih relikvija iz Rima u Blato prinijela su se i četiri ciborija (darove su prinijeli Bratovština svete Vincence i HGU Sveta Vincenca, Bratovština Svih Svetih, članovi ŽPV i ŽEV Župe Svih Svetih u Blatu i crkovinari sa župnikom).

Od 1795 g. sv. Vincenca Mučenica je nebeska zaštitnica ovoga mjesta.

Kult svete Vincence Mučenice na otoku Korčuli, a posebno na njegovom zapadnom dijelu, predstavlja simbol kršćanske tradicije i kulture stanovnika ovoga kraja. Našim pradjedovima Moći ove svetice predstavljale su neprocjenjivo blago. Jednako kao i kod većine ranokršćanskih mučenika, o svetoj Vincenci nedostaju nam pouzdani biografski podaci. Znamo da je polovicom 3. stoljeća uhićena, bičevana i mučena na posebnom kotaču za mučenje te joj je na kraju prerezan vrat. Umrla je prije navršene 17- te godine. Pokopana je u podzemnom groblju pored ulice via Portuense. Sveto tijelo su obukli u haljinu koju je Vincencija najviše voljela i zatim položili u lijes. Pored tijela je stavljena staklena vaza s nekoliko kapi njezine krvi. Na nadgrobnoj ploče urezali su natpis VINCENTIJA MRT. (lat. “martyr” – mučenik).U sedmom stoljeću su njene relikvije bile prenijete iz Poncijanskih katakombi unutar gradskih zidina i pokopane u grobnici pored crkve sv. Praksate u blizini bazilike Santa Marija Maggiore. Dozvolom pape Pia VI relikvije su 1792. g. ponovno izvađene i poslane brodom Gašpara Bebana biskupu u Korčulu. O tome nam svjedoči povelja glavnog tajnika Pia VI u Vatikanu, nadbiskupa Francisca Passarija, kojom se korčulanskom biskupu Josipu Kosiriću poklanja sveto tijelo sv. Vincence Mučenice, izvađeno iz Poncijanskog groblja da se smjesti u neku crkvu i izloži vjernicima na javno štovanje. U povelji još piše da je tijelo obučeno u plemenitu odjeću, izvezenu zlatom i srebrom, i položeno u drveni lijes obojen purpurno crvenom bojom, ograđen kristalom sa tri strane, dobro zatvoren i zapečaćen sa 5 pečata. Iz korčulanske stolne crkve sv. Marka Relikvije sv. Vincence prenijete su, uz zvonjavu svih crkvenih zvona na brod gdje je bio uređen oltar kojeg su čuvala četiri svećenika. 9. travnja 1795. brod je pristao u Prigradicu gdje je uz veličanstven doček i pjevanje položen na oltar ispred kuće Arnerića urešen palmama, vijencima od cvijeća (feštunima) i barjacima. Tijelo svetice sutradan je, u petak 10. travnja uz veliku procesiju preneseno u Blato. Tadašnji župnik u Blatu bio je don Ivan Marija Vranjican iz Starog Grada na Hvaru. Na čelu procesije išao je barjak «Kumpanjije «, zatim barjak « Bratovšćine Svih Svetih « s križem, a slijedio ga je narod pjevajući crkvene pjesme. Zatim dolaze djevojke obučene u „ anđele”« s palmama i s cvijećem u rukama, i svećenici koji su išli ispred lijesa sa tijelom svetice kojeg su nosili četiri bratima. Kod dolaska u Blato sva su zvona zvonila, a pucnjevi su odjekivali sa svih strana. 10. travnja postao je blagdan sv. Vincence Mučenice, ali budući da je obično padao u vrijeme Korizme, biskup Kosirić na molbu svećenstva i puka, odlučio je 1801. g. da se blagdan premjesti na dan 28. travnja. 1814. g. obnovljen je vosak kojim je kostur obložen, jer je bio oštećen vlagom i tijelo svetice položeno je u novi sarkofag od mramora u kojem se nalazi i danas. Sarkofag s tijelom sv. Vincence Mučenice iznosi se samo svakih stotinu godina iz župne crkve Svih Svetih i nosi u svečanoj procesiji oko mjesta.