Šesti dan devetnice – 5. srpnja 2021.

Šestoga dana devetnice u blatskom Domu za odrasle i psihički bolesne osobe euharistijsko je slavlje predslavio don Željko Kovačević, župnik župe Svih svetih u Blatu i na blagdan svetih slavenskih apostola Ćirila i Metoda propovijedao o njihovu naviještanju evanđelja, prepoznajući u njima preteče naše blaženice koja je također bila navjestiteljica u poslanju milosrđa. Pjevanje je predvodila s. M. Juliana Beretić, uz radosno sudjelovanje korisnika Doma.

Prije središnjega euharistijskoga slavlja ispred župne crkve radosna otajstva krunice i litanije bl. Marije Propetoga predmolile su djevojke iz klape »Manina«, a liturgijsko su pjevanje predvodile pod vodstvom prof. Dalije Gavranić i uz pratnju Ivane Šeparović na sintesajzeru. U župnoj crkvi Svih svetih ispovijedao je župnik don Željko Kovačević, a euharistijsko je slavlje predslavio don Josip Galić, župnik župe Presvetoga Srca Isusova, Potoci (BiH) u zajedništvu s vlč. Robertom Jugovićem, župnikom župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Županji. U svojoj propovijedi don Josip je rekao:

»Mi smo kao vjernici doista privilegirani u ovakvim svetim susretima i druženjima. Samim tim što ispovijedamo svoju vjeru, u prednosti smo pred drugim ljudima. Kako? Životne probleme ima i vjernik i nevjernik, pati i jedan i drugi. Obolijeva i vjernik i nevjernik. Jednako strada u potresu, tsunamiju, nevremenu, ratu i drugim nevoljama i vjernik i nevjernik. Probleme ima i jedan i drugi. Koja je razlika? U prvom redu vjernik, slijedeći Božju riječ i njegove zapovijedi, oslobođen je mnogih nepotrebnih križeva u životu. Križeva koji dolaze po nemoralu i po grijehu. Velika je to razlika! Vjernik ima manje križeva od onih ljudi koji ne nasljeduju Božja pravila. Ona bitna razlika u životu vjernika i nevjernika jest nada. Koja nas uči da je ovaj život ovdje prolazan, da je sve što se u njemu događa kušnja, i da je ovaj život mala uvertira, uvod,a slijedi vječni život. Imamo nadu bez koje je nemogući izdržati životne udarce. Igračkice, koje nudi svijet, ne mogu zadovoljiti čovjeka. Čovjek ima jednu želju, a kad je ostvari odjednom, s deset strana, eto deset novih želja. Čovjek koji tako živi u trci je od jednog životnog izloga do drugoga, i jadan više nakon sve te silne trke ne zna tko je. Samo Bog je kadar izvesti čovjeka iz životnih košmara i pogrješnih životnih putova.

U našem vjerničkom životu, što je manji naš ego, to više dolazi do izražaja Božja milost. Svi mi poznamo uspješne ljude: u trgovini, poslu, sportu, pjevanju, ali ako je prejak njihov ego sve se jednog dana uruši. Pričaju za mnoge profesionalne igrače iz raznih svjetskih nogometnih klubova kako nakon bogate karijere njih oko 70 posto bankrotira. To je taj prejaki ego. Trenutni ljudski uspjesi građeni samo na ljudskoj sposobnosti i mišici osuđeni su uvijek na propast.

Danas razmišljamo o Družbi Kćeri Milosrđa, o djelu koje je Bog izveo preko krhke blajske djevojke koja je već u mladosti bila boležljiva, a u završecima stvaranja Družbe već je imala pokoji moždani udar. Bilo je u Blatu djevojaka sposobnijih i zdravijih od nje i koliko god da je ona bila inteligentna djevojka, sigurno je bilo i inteligentnijih od nje, ali Bog je pozvao nju i ona je pošla tim putem. Ona stvara ovo djelo Družbe, Božje djelo u vremenu između dva svjetska rata. To je vrijeme između dva užasna rata koji su odveli u propast milijune ljudi. To je doba užasne gospodarstvene krize u cijelom svijetu, a mala Blajka čini nešto nezamislivo, veličanstveno! Da je sve to išla stvarati samo svojom pameću i svojim ljudskim sposobnostima, ne bi uspjela. Ona se prepušta Bogu. Bilo je to djelo ljudske slobode i Božje milosti. Njezini suvremenici su bili mnogi generali, kraljevi, političari, ambasadori, vojni atašei – a gledajte kamo su i kako odveli tijek dvadesetoga stoljeća? Milijuni su umirali na bojištu, u koncentracijskim logorima i po drugim stratištima. Eto što je donijela njima njihova pamet, njihova vojnička snaga, sila, njihova politika! More patnje. A ovdje u Blatu, mala žena iz puka, koja već 16 godina poslije osnutka Družbe prihvaća poziv i šalje sestre u Latinsku Ameriku, a doskora i sama tamo odlazi. U ono doba gospodarske krize već je velik pothvat bio nahraniti i odjenuti sestre i štićenike, a kamo li otvarati zavode, graditi zgrade i drugo. U svakoj je zemlji u koju je dolazila bilo drugačije političko uređenje, drukčije političke i društvene okolnosti. Što nam sve ovo govori? Slabost, prepuštena Bogu, postaje jakost, postaje neuništiva snaga, a samo zato što je ta mala Blajka dopustila Bogu da u njoj djeluje.To je poruka i nama večeras, u svim našim zvanjima: Ne stavljati sebe ispred Boga! Bog je taj koji te pozvao, dopusti mu da djeluje u tvom životu, u tvom braku, u tvom roditeljstvu, u tvom svećeništvu, u tvom redovništvu, u tvom mladenaštvu, u tvojoj profesiji. A našim sestrama, koje su jamačno zabrinute što će biti s Družbom, kažem s punim povjerenjem: Bit će onako kako se otvorite Bogu! Dokle god budete Kćeri Milosrđa onako kako je bila vaša majka utemeljiteljica, bit će vas! Hoće li vas biti u Blatu, ne znam, ali u nekom drugom dijelu svijeta vjerujem da hoće, jer vidim da vaša redovnička uprava ide utemeljiteljičinim stopama. Danas, premda vas nema mnogo, oko 300, vidim u zadnje vrijeme nove kuće: Rumunjska, Kuba, Kongo – nespojivi svjetovi, ali Božje vodstvo! To je ono lijepo i zadivljujuće, jer se prepoznaje kako Božja milost još djeluje u vama i vašim sestrama ovdje i svugdje u svijetu.«

Euharistijsko je slavlje zaključeno pjesmom i molitvom blaženoj Mariji Propetoga i molitvom za izbor novoga dubrovačkog biskupa.