Prvi dio proslave 90. obljetnice utemeljenja Družbe Kćeri Milosrđa Trećeg samostanskog reda sv. Franje obilježen je dvodnevnim simpozijem s temom „Odgovor Družbe Kćeri Milosrđa Duhu Svetom tijekom vremena". Simpozij se održao 1. i 2. listopada u samostanskoj dvorani „Bl. Marije Propetoga" u Blatu.

 

Na svečanom početku proslave u petak, 1. listopada okupile su se članice Družbe predvođene vrhovnom glavaricom M. Emilom Barbarić i njenim savjetnicama, te provincijalkama provincija iz Argentine, Čilea i Perua, Hrvatske, Italije i Paragvaja. Svečanosti su nazočili i mnogobrojni prijatelji i podupiratelji Družbe, kao i sestre dominikanke.
U pozdravnom riječi župnik Blata don Nikola Berišić pozvao je na podsjećanje na sve žive i mrtve sestre koje su prošle kroz Kuću maticu, te izrazio nadu da će Družba Kćeri Milosrđa, kao i svi sudionici ove proslave naći odgovor kako na što bolji način ići naprijed i biti na pravome putu. Čestitajući sestrama lijepi jubilej, don Berišić je poželio da se za deset godina o stotoj obljetnici Družba može pohvaliti novim uspjesima sve za Krista i Njegovu raspetu ljubav.
Načelnik općine Blato Ivo Gavranić podsjetio je kako u ovom tihom kutku hrvatske domovine devedeset godina Blato živi sa Družbom i Družba s Blatom. Sjećajući se svih sestara koje su krenule iz ove matice diljem svijeta, dozvolite da vam u ime svih Blaćana izrazim jedno veliko hvala, te da još dugo pratite Blato i da Blato prati vas, rekao je načelnik.
Provincijalka Hrvatske provincije Krista Kralja s. Nelija Pavlović kao domaćin ove proslave, pozdravljajući prisutne, podsjetila je kako „blažena Marija Propetoga koja nas je okupila na ovu zahvalu Gospodinu i koja nije dopustila da nikakva bol onemogući njezinu sklonost hrabrom odgovoru na izazove koji su stalno stajali pred njom, neka nas ove dane prati svojim zagovorom i blizinom da prepoznamo potrebe i zahtjeve naših dana kako bi im udahnuli dah svježine svojom zauzetošću za dobro".
Okupljenima se na kraju obratila i s. Emila Barbarić, vrhovna glavarica Družbe.
„Srdačno vas pozdravljam i radujem se što imamo izuzetnu priliku ovdje u kolijevci naše redovničke obitelji zajedno zahvaliti dobrome Bogu na providnosnom daru, 90. godišnje opstojnosti Družbe Kćeri Milosrđa. Zahvaljujem svima što svojom prisutnošću postajete dio ovog skromnog, ali velikog slavlja. Hvala vam što ste kao predavači, slušatelji uz nas koje danas zahvaljujemo Bogu na svojim izvorima na kojima se želimo okrijepiti i steći snagu za budućnost", rekla je s. Barbarić.
Tijekom svečanosti otvorenja proslave, pročitani su pozdravi iz Južne Amerike, potom provincijala i provincijalki redovničkih zajednica u Hrvatskoj, kao i (nad)biskupa.
U ovoj prigodi poruku članica Družbe uputio je i vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić.
„Ujedinjujem s Vama zajedno svoje molitve za cijelu zajednicu da istinski buja životnom milosti i ostvari svoje poslanje na ovim prostorima, kao i na prostorima cijele Crkve", kaže se, između ostaloga, u čestitci kardinala Puljića.
Prvo predavanje „Društveno-povijesni kontekst Družbe Kćeri Milosrđa u Hrvatskoj od utemeljičina djetinjstva do II. vatikanskog sabora" održao je dr. sc. Jure Krišto.
Predavač je podsjetio kako je Družba na ovim prostorima živjela u četiri države, pa time i kroz toliko političkih sustava i ideologija. Ističući strukturu i karakteristiku stanovništva otoka u vrijeme djetinjstva Marije Petković, te osvrćući se na gospodarske situacije, Krišto je istaknuo kako je u to vrijeme bio veliki prirast stanovništva, pa i siromaštva, koje je do punog izražaja došlo uslijed bolesti koje su pogodile vinovu lozu. Blato je u početku bilo pošteđeno od bolesti, no posljedice Prvoga svjetskog rata prouzrokovale su još više sirotinje, iseljavanje, siročad. Kratko se osvrnuo i na društveni život, te je rekao kako je u Blatu djelovalo nekoliko bratovština i drugih društava.
Nakon osnivanja Družbe uslijed gospodarske situacije, 1922. godine Marija Petković odlazi u prošnju, te to pokazuje u kakvoj je situaciji bila Družba. Trebalo je prehraniti ne samo sestre, nego i djecu. Krišto je upozorio kako osnivanje prvih filijala u Subotici i Kragujevcu, tj. prvi koraci na istok rezultat su toga što se tamo nudio posao sestrama. Kratko je predstavio djelovanje sestara u vremenu do II. svjetskog rata, potom za vrijeme samog rata u kojim su razdobljima vodile mnoga sirotišta, domove i odgojne ustanove za djecu i mlade. Novi uvjeti života i rada pod komunističkom vlasti, onemogućile su mnoge djelatnosti koje je od svog osnutka razvila Družba, te se orijentira na župni pastoral i uzdržavanje župnih dvora.
Na kraju dr. Krišto je podsjetio kako je II. vatikanski koncil označio preporod Crkve i poziv posebno redovničkim zajednicama da se vrate svojim izvorima i da se otvore prema svijetu, da postanu kreativne, te da njihovo milosrđe postane kreativno, što se odražava i na ovu Družbu.
Nastavljajući se na prethodno predavanje, dr. sc. Vinicije B. Lupis u svojem izlaganju „Družba Kćeri Milosrđa i Blato tijekom 90 godina" temeljio je na istraživanjima Biskupskog arhiva u Dubrovniku Državnog arhiva u Dubrovniku. Istaknuo je kako je gospodarski trenutak Blata krajem 19. i početkom 20. stoljeća broji najveći broj stanovništva i doživljava svoj uspon, a isto vrijeme i krah. To se nastavljalo u svim totalitarnim režimima, a Drugi svjetski rat s brojnim žrtvama ostavio je veliku duhovnu prazninu i trajne ožiljke koje i dan danas osjećamo. Totalitarni sustavi dvadesetog stoljeća utjecali su na život Blata, a Marija Propetoga Isusa Petković sa svojim sestrama svojim karitativnim i duhovnim radom bila je duhovni lijek u specifičnoj zajednici koja danas, početkom 21. stoljeća ima dvostruko manje stanovnika nego je imala početkom prošlog stoljeća. Predavač je nadalje predstavio niz gospodarskih institucija koje su djelovale na otoku, te bile odraz bogatog života, ali isto vrijeme one su značile mijenjanje društvene strukture otoka čije je pučanstvo gotovo isključivo živjelo od poljodjelstva. Osvrćući se na duhovni trenutak Blata u vremenu kada nastaje Družba, predavač je istaknuo kako je tada djelovalo nekoliko bratovština.
Situaciju na ekonomskom, te duhovnom području izmijenila je jedna žena, Marija Propetoga. Pripremajući ovaj rad, otkrivena je jedna osoba koja je različita od svojih suvremenika, a to je biskup Josip Marčelić. Njegova nastojanja da ljubav i pravda uvijek budu u pravoj harmoniji rezultirala je intenzivnim karitativnim radom na području Dubrovačke biskupije, a iz Blata zahvaljujući Mariji Petković kreće akcija koja se širi tadašnjom državom, ali i preko oceana, u Južnoj Americi.
Na kraju svoga izlaganja, dr. Lupis je predstavio i dokument s potpisom Alojzija Stepinca iz 1940. godine kojom daje potporu za definitivnu potporu apostolata Družbe, koju je dubrovački ordinarijat zajedno s potporama drugih mjesnih ordinarija uputio Svetoj kongregaciji.
Posljednje predavanje prvog dana simpozija o ulozi biskupa Josipa Marčelića u osnutku Družbe Kćeri Milosrđa održao je dr. sc. Stanko Lasić. Predavač je naglasio kako se ovim izlaganjem želi u prigodi obilježavanja te visoke obljetnice osvijetliti važnu ulogu biskupa Marčelića čega je bila duboka svjesna Marija Petković kao i svi naraštaji njezinih sestara od početka do danas. Biskup Marčelić je tijekom 34 godina upravljanja Dubrovačkom biskupijom činio velika djela, ali najveća je bila njegova uloga u osnivanju Kćeri milosrđa. Iz njegovih pisama jasno se vidi s koliko je elana i ljubavi pristupao ovom djelu i koliko mu je radosti unijela Družba kćeri milosrđa u posljednjih devet godina života. Bila je to kruna njegovog pastoralnog i osobito karitativnog djelovanja, rekao je dr. Lasić, te podsjetio na prvi susret biskupa i tada dvanaestogodišnjakinje Marije u katoličkoj školi sestara Ančela u Blatu. Kasnije u korespondenciji šalje joj duhovne savjete, te ju potiče da piše duhovni dnevnik.
U osam godina, od osnivanja Družbe do smrti biskupa Marčelića napisao je 45 pisama. U njegovim pismima upada u oči prostorna kratkoća, i sadržajna veličina. Rijetko je tko kao on u jednom pismu mogao reći sve što je potrebno od evanđeoske poveznice, molitvene niti, do brige za dom, ishrani, odgoju djece, poniznosti starješica, poslušnosti sestara, ručnom radu, duhovnom štivu i pisanju kronike.
Veliku potporu pružio je Mariji Petković i njezinoj zajednici u teškim kušnjama, mudro je reagirao na iznošenje neistina uzmeno i pismeno.
Kolika mu je bila osobna radost utemeljenja družbe tako i svaka nova filijala.
Biskupova trajna radost bila je ljubav i zahvalnost koju je Marija Petković osjećala i pokazivala prema svom duhovnom ocu, to svim srcem i dušom nastojala i uspjela prenijeti na svoju Družbu. S ponosom se i danas nakon 90 godina može kazati da je Družba u svoju trajnu memoriju ugradila zahvalnost ljubavi i molitvu prema biskupu Marčeliću i treba se nadati da će tu časnu praksu i ubuduće svjedočiti i iznalaziti način kako sve to pretočiti ponajviše u srca budućih generacija sestara. Na kraju je dr. Lasić podsjetio kako je Marija Petković željela da se biskupa službeno prizna utemeljiteljem. No, po preporuci samoga biskupa da nju proglasi utemeljiteljicom Družbe, Sveta Stolica iznašla je pravi izraz da je Družba nastala pod okriljem biskupa, rekao je d. Lasić.

 

Drugog dana Simpozija, u subotu 02. listopada dr. sc. Mladen Parlov svojim pismenim radom „Proročki odgovor bl. Marije Propetoga na potrebe vremena" osvrće se na karizmu proroštva kao srce redovništva. Istaknuo je kako se nakon II. Vatikanskog koncila za cijelu Crkvu reći da sudjeluje u Kristovom proročkom poslanju. Na tragu koncilskih naglasaka papa Ivan Pavao II. će u apostolskoj pobudnici Vita Consecrata snažno istaknuti proročku dimenziju posvećenog života. Primjenjujući tvrdnje o karizmi proroštva kao srcu redovništva na životu bl. Marije Propetoga Isusa, autor ističe kako se lako dolazi do zaključka kako je sav njezin život snažno proživljen u karizmi proroštva. Nit vodilja čitavog blaženičina života bila je poslušnost i podlaganje volji Božjoj. Ona je izgarala za Božju stvar. To je uočljivo kod svake stranice kako njezine autobiografije, tako i iz različitih duhovnih i drugih zapisa. Nadalje, istaknuo je i kako je samo utemeljenje Družbe proročki čin. Ona je također po proročkom nadahnuću djelovanje zajednice proširila na druga mjesta ne samo unutar svoga naroda, nego čak i na drugi kontinent koji će postati kolijevka novih zvanja i nove snage Družbe. Upravo se danas vidi koliko je Marijina odluka da pođe u Argentinu bila dalekosežno proročki čin na korist samoj Družbi i Crkvi, istaknuo je Parlov, te zaključio da ako se snaga redovništva proroštva crpi iz življenja evanđeoskih savjeta, te time redovništvo postaje izazov i poticaj suvremenom svijetu, tada je jasno da je čitavi život bl. Marije Propetog Isusa bio veliko proroštvo. Ne samo za zajednicu koju je utemeljila, nego i za cijelu Crkvu. Način na koji je živjela evanđeoske savjete predstavlja Mariju kao znak i Božji dar ovom naraštaju, koji je u svome življenju obilježen kulturom hedonizma, materijalizma, individualizma, relativizma.
Dr. sc. Katica Knezović svoje izlaganje „Kćeri Milosrđa – u karizmi milosrđa tijekom 90 godina" predstavila je na neuobičajeni način, tj. kroz slike sedam podloga duhovnosti kroz koje se moglo prepoznati djelovanje bl. Marije Propetoga Isusa i Družbe, s time da ni u jednoj riječi nije direktno njih spomenula.
Knezović je podsjetila kako su karizma i milosrđe neodvojivi jedni od drugoga, već i samim tim što proistječu iz istog korijena riječi. Nadalje je istaknula kako je Božji duh poseban dar kojim je netko osposobljen. Dar duha je darovan pojedincima, ali na službu naroda. Darovatelj ne prisiljava ni na što, već nudi dar, upozorila je. Pojasnila je i povezanost karizme i dara Duha Svetoga, kao i koji su to redovni a koji izvanredni darovi. U tom kontekstu je podsjetila i kako je jedna od stvarnih pojava Duha i vjetar, koji puše gdje hoće, no ne radi nered. Povezujući sve podloge s karizmom, istaknula je kako je karizmama obilovala pracrkva. Karizma se ostvaruje tako što Bog šalje svoga Duha i traži srce koje će zatitrati i odgovoriti. Dakle, riječ je o sinergiji „poziva i odziva".
Sveci nisu ništa drugo nego vjernici koji su svoj običan kršćanski život, onaj prvotni dar Duha, karizme proživjeli na izvanredan način. Dosegnuli su, „junački stupanj u življenju evanđeoskih savjeta" onih istih savjeta na koji su pozvani svi kršćani, zaključila je dr. Knezović.
O Franjevačkom svjetovnom redu u okruženju Družbe Kćeri Milosrđa govorio je dr. sc. Nikola Mirošević. Uvodno je prikazao duhovni život u kojem je župa Blato imala veliki utjecaj na duhovni život mještana. Među mnogim društvima i bratovštinama koje su djelovale, bio je i Franjevački svjetovni red osnovan prije više od 120 godina.
U svemu tome, danas nije moguće promišljati razvoj duhovne, odgojne, ali i kulturološke misli u Blatu, bez nazočnosti sestara Kćeri Milosrđa, koje su se bez obzira na njihovo porijeklo uvijek svojim djelima osjećale Blajkama, rekao je dr. Mirošević.
Govoreći o počecima FSR-a, istaknuo je veliku ulogu franjevaca s Badije u duhovnom vodstvu mjesnog bratstva. Nizom dokumenata podsjetio je na početak djelovanja FSR-a, iz kojih je bilo vidljivo da je i Marija Petković stupila u FSR 1917. godine, te se aktivno uključila u njegovo djelovanje i promicanje. Dakako, i nakon utemeljenja Družbe, Marija Petković je nastavila s promicanjem FSR-a.
Zaokružujući izlaganja, prisutnima se obratila i Majka Emila Barbarić, generalna poglavarica Družbe Kćeri Milosrđa. Govoreći o temi „Izazovi za Družbu Kćeri Milosrđa danas" uvodno se osvrnula na izlaganja pojedinih provincijalki o stanju u Družbi. U tom kontekstu je istaknula, kako sama statistika ukoliko ju se gleda ljudskim očima djeluje pomalo zastrašujuće, poglavito s obzirom na prosječnu životnu dob. No, to ne smije biti obeshrabrenje, jer Družba ima velike uzore bl. Marija Propetog Isusa i biskupa Josipa Marčelića. Sestre je pozvala na vraćanje izvorima, jer se tamo mogu naći odgovori kako odgovoriti na mnoge izazove današnjice. U tom kontekstu, se osvrnula na neke od izazova današnjice poput pomanjkanja vjere i pomanjkanja vjere u Božju providnost, pomanjkanja ljubavi, krizu slobode i odgovornosti, neodgovornost prema povjerenim darovima, izokrenutoj ljestvici vrednota, pomanjkanju duhovnosti i traganja za Bogom, krizi autoriteta, individualizmu, sekularizmu, nagomilavanju dobra, pomanjkanju skromnosti.
Na svaki od navedenih izazova s. Barbarić pokušala je odgovorili savjetom iz autobiografije blažene Utemeljiteljice, te tako još jednom posvijestila kako življenje prve zajednice može biti uzor i danas, a Utemeljičine riječi ne samo da ne gube na aktualnosti, već su u duhu ranijih izlaganja uistinu proročke.
Misno slavlje u župnoj crkvi Svih Svetih u Blatu u subotu 2. listopada predvodio je splitsko-makarski nadbiskup u miru Ante Jurić u koncelebraciji s domaćim župnikom don Nikolom Berišićem, fra Petrom Grubišićem, TOR, te uz asistenciju trajnog đakona iz Zagreba Krunoslava Kičinbačija.
U prigodnoj propovijedi nadbiskup Jurić osvrnuo se i na temu koja se dotakla tijekom netom završenog simpozija u prigodi obilježavanja 90. obljetnice utemeljenja Družbe Kćeri Milosrđa. Riječ je o manjku zvanja. Nadbiskup je istaknuo kako je to poziv služenja po primjeru Isusa Krista, a spasenja nema bez križa i uskrsnuća, nema ljubavi bez žrtve, ali nema slobode bez odgovornosti. To je temelj na kojem treba počivati današnje društvo. Da je postojao neki drugi, bolji put do spasenja, Bog ne bi odabrao križ. Stoga ne može se drukčije, upozorio je nadbiskup, te podsjetio kako su obitelji nekada bile kadre prenositi vjeru i odgajati djecu. Danas je nažalost presušio taj izvor – kršćanska obitelj u kojoj se živi u duhu Kristovu, rekao je nadbiskup.
Na kraju mise nadbiskup se obratio mnogobrojnoj djeci koja su animirala molitvu krunice. U duhu svetkovine Anđela čuvara pozvao ih je da se mole svome anđelu čuvaru, ali ih isto tako potaknuo kad su u sukobu s nekim da se onda mole i svome i anđelu čuvaru toga drugoga, jer će se samo tako izmiriti „posredstvom" anđela čuvara.